Život

Mora li brak biti nesretan?

Koliko je samo nesretnih brakova. Koliko je samo nesretnih žena i nesretnih muškaraca koji ni ne znaju zašto su zajedno. Zarobljeni su u braku iz kojeg ne vide izlaz ili ga ni ne traže. Ne traže ga jer smatraju da je to brak i da mora biti takav. Mora biti nesretan. I čuvaju ga takvog, jer ne znaju za bolje.

Čuvaju ga jer bi okolina osudila razvod. Čuvaju ga zbog djece. Za njihovu dobrobit. Kakvu dobrobit? Zar je dobrobit da djeca gledaju nesretne roditelje? Zar je dobrobit da slušaju svađe i plač majke ili pijanog oca kako se tetura po kući, bunca i traži krevet na koji će se svaliti i po ko zna koji put sve zaboraviti. Pobjeći od svih. Zar je to dobrobit? Nije. Isto kao što brak ne treba i ne smije biti nesretan kao ni bilo koja druga veza ili zajednica. Može imati problema i poteškoća ali nesretan ne smije biti. A postane jer se olako shvaća.

Jer se uzima zdravo za gotovo. Ljudi ulaze u brak tako lako. Ne razmišljaju o onome što on nosi. Ne razmišljaju o odgovornostima i obavezama koje on nosi. Žene ga smatraju vrhuncem svog životnog uspjeha. Smatraju ga nekakvim krajem, ne početkom. Smatraju da više nemaju potrebe da se dokazuju i pokazuju. Udaju se i jedva čekaju da bace svu šminku, jer nema potrebe više da se sređuju. On je obavezan da je voli i takvu u staroj trenerci, nedepiliranu, zapuštenih obrva, zapuštene kose koja nije mjesecima vidjela farbe. Eto, nema više potrebe da se sređuje. Jer on voli njenu dušu. Ali zaboravlja da je ga je prvo privukao njen izgled zbog kojeg je i upoznao njenu dušu. Da je tako izgledala, sigurno je ne bi dalje upoznavao.

Žena gurne sebe u stranu. Od nje same joj postane bitniji i on i kuća i dvorište. Bitno joj je da je on zadovoljan ručkom, da je kuća uredna i sređena, nego ona sama. Od nje same su joj i susjedi bitniji, jer joj je draže da čuje kako hvale njeno lijepo uređeno dvorište i njene kolače, od toga kako se ona sama osjeća i šta ona želi i voli. Izgubi se potpuno u svakodnevnici, uguši u obavezama i postane nesretna.

klupa

A kome je privlačna nesretna i zapuštena žena? Koliko god on volio njenu dušu, takva će mu postati teška i naporna. Poželjet će da je u društvu neke nasmijane i sređene. Kada to poželi, radit će na tome da to i bude. A kada to i bude, ona će se praviti da ne vidi. Nemoćno će slijegati ramenima i praštati mu njegove odlaske i dolaske jer joj je majka govorila da je i ona praštala njenom ocu i da u braku jednostavno moraš da trpiš i istrpiš. Kažu joj još da će sve proći, da se strpi. Kao da je to neka utjeha . Kao da neće u tom prolaženju svega i čekajući boljeg proći i ona sama. Nestati, jer svakim danom nestaje sve više. A ni muškarci nisu ništa bolji. Brak shvaćaju kao zajednicu u kojoj će imati skuhano i oprano, a ženu kao nekog ko će čistiti za njima. I tako počnu da jedu kao svinje jer neko kuha njihova omiljena jela.

Goje se ko svinje i na kraju smrde ko svinje, jer eto ni oni nemaju potrebu da svojoj ženi izgledaju lijepo. Čemu to, kad je ona tu, vezana za njih bračnim zavjetom i ostaje do smrti. Sad može da leži na kauču s daljinskim u ruci, gladi svoj veliki, puni stomak i ignoriše svoju zapuštenu ženu, koja se zapustila da bi on bio nahranjen i čist. Tek kad nađe ljubavnicu onda počne da se sređuje, tušira i uvlači stomak i žvače Orbit žvake da ne bi imao loš zadah. Muškarci generalno s brakom prestaju s pažnjom i lijepim riječima. A ženi su pažnja i lijepe riječi potrebne kao vazduh. Bez njih ne može da funkcioniše. Bez njih počinje da vene.

Ali on nema vremena da joj govori lijepe riječi i da je obasipa pažnjom. Nema vremena jer on radi i ima obaveze. A kada bi samo pola energije koju potroše na gledanje utakmica i smišljanje kombinacija u kladionicama i ispijanje piva s prijateljima, potrošili na svoje žene, ne bi bilo nesretnih ni zapuštenih žena.

Ne bi bilo ni nesretnih muškaraca. Ne bi bilo ni nesretnih brakova.

Ilda Dedić

[email protected]

Komentari

Neki baner