Tridesete

Tajna vjere…

Dok sam odrastala, neupitna je bila moja vjera u Boga i kršćanski odgoj. Crkvena doktrina bila je usađena duboko u moju svijest i podsvijest i svakodnevni život. Nedjelja bez odlaska na Misu, činila mi se već kao malenoj, poput smrtnog grijeha, a strah od Božje ljutnje što nisam poštovala njegovu zapovijed, usađen mi je duboko u kosti. S odrastanjem i sazrijevanjem, okrenula sam se više proučavanju Isusa Krista, čija djela je ta ista Crkva poučavala, na svoj način…

Upoznala sam svoju vjeru iznova. Ne očima svećenika, već očima onog tko ju je propovijedao. Shvativši da je on bio običan čovjek, koji je bos hodao pustinjom, uvijek okružen siromašnima, gladnima, bolesnima i nemoćnima, dok su današnji vjerski vođe, okruženi političarima i moćnicima. Isusu su u zagrljaj hitali gubavci, djeca, odbačeni, zaboravljeni, prognani. Današnji vjerski vođe od milijuna gladnih, peru ruke a u zagrljaj se bacaju moćnicima i njihovim dolarima. Svijetom se voze u blindiranim automobilima, na skupim jahtama i u privatnim avionima, okruženi skupo plaćenim zaštitarima. Uzdižu ruke da pozdrave masu, poput Hollywoodskih zvijezda, a svaki običan čovjek koji im poželi prići na mjestu je zaustavljen od strane zaštitara i policije…

Isus je od nakita nosio osmjeh i dobru volju, današnji vjerski vođe, okićeni su zlatom i draguljima, dok s visokih govornica propovijedaju pomaganje drugima, siromaštvo i brigu za nemoćne.

Tko su zapravo ti ljudi i kakva je njihova namjera? Prenose li oni Riječ Božju ili njene izvedenice onako kako njima odgovara? Je li Bog u cijeloj ovoj priči iskorišten pojam, kako bi se pokorila većina u korist nekolicine? Zbog čega se svećenici ne smiju vjenčavati, kada mnogi od njih vode paralelne živote, imajući žene i djecu? Je li sve to stvar akumuliranja bogatstva i življenja u lažnom celibatu, kako se to isto bogatstvo ne bi razvodnilo kroz nasljednike? Zbog čega djeca Božja spavaju na ulicama dok se svuda po svijetu grade zlatne palače za one koji istovremeno propovijedaju život u poniznosti, istini i siromaštvu? Jesu li oni naši pastiri ili nas svojim propovijedima odvode sve dalje i dalje od istinske Božje Riječi? I tko je taj Bog što ga slavimo? Bog smrti, lažnih svetaca i relikvija, kojima nas tjeraju da se klanjamo?

painting-1023419_960_720

On reče: Ja sam Gospodin Bog tvoj i NEMA drugih bogova uz mene.

Kome se to mi onda klanjamo? Kad samo je jedan Bog i jasno nam je rekao da nema drugih bogova uz njega, nema skulptura, ni ikona ni slika kojima bi se klanjali. On je Riječ i Život i jedini put.

Evanđelje po Mateju:

“Jer on nije Bog umirućih, već Bog živućih”.

Kroz našu vjersku kulturu, protežu se spomenici u čast smrti, umrlima i svecima, proglašenim od strane Crkve. Većina ih svetima postaje tako što se nakon smrti, proučava stanje njihovog tijela, te po stupnju očuvanosti istog, utvrđuju da je čovjek zaista bio svetac, kad mu se tijelo nije pretvorilo u prah. Često se poseže za lažnim maskama, koje se stavljaju na lica svetaca, dok su ruke posve raspadnute. Zavaravanje naivnog i lakovjernog puka. Slavljenje lažnih ikona i simbola smrti, a Jahve reče: Ja sam Bog živućih. Prah si bio i u prah ćeš se vratiti. Duh dolazi k meni. Što onda slavimo? Smrt? I smrti se klanjamo? Nije li kult smrti zapravo sotonizam?

church-170454_960_720

On reče: Neka padne Diana – Kraljica Neba.

U Novom Zavjetu nigdje se ne spominje Djevica Marija kao božanski lik, već kao žena koja je rodila sina Božjeg. Bog je sazdan od Svetog Trojstva, Otac – Sin i Duh Sveti. Mnogi vjeruju da je lik Djevice preuzet iz Istočnjačkih, kao i starogrčkih i rimskih civilizacija, gdje se zapravo slavio lik Diane – Kraljice Neba, često okrunjene polumjesecom. Ona je bila poznata kao Majka, Božica, Djevica i kao takva slavljena. A Jahve reče – Neka padne Diana – Kraljica Neba. I u Novom Zavjetu Isus reče, da nema božanstava van Svetoga Trojstva. Klanjamo li se izmišljenoj ikoni kojom nas je Crkva zavela? Na mnogim statuama Bogorodice, jasno se vidi iscrtan simbol Polumjeseca, koji simbolizira Dianu – Kraljicu Neba.

I zapisano je:

Pogledaj u Nebo, gdje Krist sjedi, na desnoj ruci Božjoj.

Ako imamo samo jednog Boga, kako je onda moguće da na tolikim slikama i skulpturama Bogorodice, Isus sjedi na njenoj desnoj ruci, podignut u vis? Kad je jasno naznačeno da Isus na nebesima, sjedni na desnoj ruci Boga – Svoga Oca. Nije li postavljanje malog djeteta Isusa, na nebeskim oblacima u desnoj ruci Djevice Marije tada zapravo – bogohuljenje?

Je li moguće da smo već dvije tisuće godina zavijeni u potpunu tamu, podređeni interesima male grupe ljude, koja je riječ ljubavi, jednog čovjeka kojeg smo prihvatili kao Sina Božjeg, iskoristila za propagandu vlastite verzije priče i isključivo svoju korist? Je li moguće da smo i dalje zarobljeni pod cipelom onih, koji su u ime milostivog i dobrog Oca, koji i sam reče (Ja sam jedini Otac kojeg imate, ne priznajte drugih otaca do mene) vodili ratove i žene proglašavali vješticama pa ih spaljivali na lomači?

madonna-1088581_960_720

Je li to zapravo prikrivena Sotonistička propaganda, zakukuljena u celofan vjere? Kad i sam je Jahve rekao da će pali anđeo doći na čelo njegove Crkve i da će to biti početak kraja?

Što je istina?

Nastavit će se…

Marija Klasiček

[email protected]

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Amazonke.com

 

Komentari

Neki baner