Razmišljanja

Prenemaganje…

Hoćeš popiti kavu? 😁
– Imaš kuhane?
– Nemam, ali mogu skuhati. 🙄
– Ma ne treba.
– Nije mi teško! 😜
– Ma nee.
– Da sam imala skuhane kave, popio bi?🙄
– Da.
– Znači da ti se pije?!😫
– Ma popio bi, da.
– Ok. Koju ćeš? Tursku, ness, espresso? 😬
– Svejedno.
– Kako svejedno? Koju želiš?🙄🙄
– Koju ti je jednostavnije napraviti.
– Svejedno mi je. Skuhat ću koju voliš. 😫😫😫
– Ma nije važno, popit ću bilo koju.

Idi lijepo u pizdu materinu i ti i kava! 20 minuta se natežemo oko kave koju mogu napraviti za 5 minuta. Drugi put kad ti bude svejedno, dobit ćeš tanjur poriluka i nogom u dupe. 🙄Kao fin si, nećeš da se mučim i hoćeš biti skroman?! Jebote!! 😫Mozak me boli od razgovora “može ako imaš kuhanu”! Nemam kuhanu, jebote! Ne kuham kavu u vesloncu ponedjeljkom ujutro za situacije “može, ako imaš” kroz cijeli tjedan. 😩Tko ima uvijek kuhanu kavu?! Tko?? Je l’ problem skuhati kavu? Je l’ umni napor reći “hoću, skuhaj mi!” U 40 minuta razgovora, 35 minuta utvrđujemo je l’ bi ili ne bi, je l’ bi tamnocrnu ili malo svjetliju. Uh!! 😮😖
I žene su neodlučne? Žene ne znaju što hoće??
Samo pitam…

Klementina

Komentari

Neki baner