Razmišljanja

Zahvaljujući Susretu, susretoh se sa samim sobom…

Čovjek uči dok je živ, kaže stara narodna poslovica. Svake godine, 06.12. kršćanski puk slavi blagdan Svetog Nikole. Zbog specifičnosti blagdana i darivanja najmlađih, ovaj blagdan obilježe naravno na svoj način i druge religijske skupine, ali svima nama je poruka ista: Sveti Nikola predstavlja svakoga od nas ponaosob, bio on mlad ili star, bijel ili crn, muško ili žensko, a one koje primaju poklone opet predstavljaju ljudi, ali ljudi kojima je pomoć najpotrebnija.

To su djeca, to su stari i nemoćni, to su ljudi kojima je potrebno minimum potrepština da bi živjeli dostojanstveno i naravno to je svaki čovjek kojemu je potrebna ljubav.

Ove godine, haljina, plašt, mitra, zvončić i štap odveli su me do najdivnijih stvorenja koje sam u životu upoznao, do djece iz Udruge „ Susret“.

Dragi čitatelju, ako si željan ljubavi, ako si željan zagrljaja – ova djeca će ti to pružiti u neograničenim količinama i ono što je rijetkost danas, neće tražiti ništa zauzvrat. Ali tvoje srce, koje u tome momentu ponovno zaživi kao pri tvome prvom udahu ovoga zemaljskoga zraka neće ostati imuno. Poželjet ćeš uvijek iznova dolaziti i u simbiozi sa ovom djecom svoj život učiniti bogatijim, sretnijim i posvećenijim pravim stvarima i vrijednostima, a ne onome što te osiromašuje kao radijacija u Černobilu.

Svi su mi se dopali, svatko je divan na svoj način, svatko mi je prenio nešto što me je u cjelini odvelo do kuće kao puno boljeg i sretnijeg čovjeka, ali posebno mi se dopade mala Luca. Ta djevojčica sa svojih 15 godina, crne vijugave kose, prelijepih očiju i crta lica, a sa britkom pameti i osjećajem za trenutak, učini da kada sam došao kući razmišljam, razmišljam i razmišljam. Ni sam ne znam o čemu sam toliko razmišljao, ali nakon dugo vremena u cjelinu stupi tijelo, duša i misao i učini mi se na trenutak da sam potpun čovjek i nadasve sretan i od Boga blagoslovljen.

Luca reče Svetom Nikoli da baš i nije bila za dolazak u svoju Udrugu, da mu se baš nije ni radovala, ali došla je jer taj čovjek dolazi kod njih i treba da se odazove. Luca, iako ne veseleći se dolasku Svetog Nikole, tome čovjeku izrazi poštovanje. Gospodo, POŠTOVANJE! E to smo mi ili skoro ili potpuno izgubili.

Pa dragi Bože, vratih se 60 godina unatrag, pa 30, pa pogleda sebe i vidjeh da je ta riječ koja je manir, koja je osnova čovjekova razvoja, koja čini čovjeka čovjekom – nestala!

Sjetih se riječi svoje bake koja je poštovala i roditelje, i kasnije udomitelje i muža i svekra i svekrvu . Sjetih se riječi svoje majke koja sve poprimi i od majke i od svekrve i nastavi živjeti po ovim principima. I na kraju pogledah sebe, pa cijelu moju generaciju, koja sve ovo prepolovi i započe neki drugi oblik života.

I skroz, skroz na kraju pogledah današnje klince koji ne znaju reći ni “Dobar dan” ili “Laku noć”, a kamoli izraziti poštovanje nekome ili nečemu.

Dragi čitatelju, čovjek je čovjeku vuk a ne brat. Zašto da nekoga voliš, zašto da od nekoga učiš, zašto da netko od tebe uči kada možeš ovo sve zamijeniti licemjernošću, ogovaranjem, željom da budeš bolji od nekoga? Dragi brate, dragi prijatelju učini da svaki dan budeš bolji od sebe, uvijek iznova i onda ću ti postaviti pitanje: Da li si sretan?

Učimo od ove drage djece, učimo od Luce i naš život će biti bogat život i naš dan neće biti isprazan dan. Učimo se da budemo bolji, vježbajmo život i ne brinimo za sutra.

Jer svako sutra će biti bolje sutra!

Kupid

[email protected]

 Ante Luburić

 

Komentari

Neki baner