Razmišljanja

Nibiru – priča s temeljima ili samo obmana?

S približavanjem kraja godine panika oko “smaka svijeta” sve više raste. Kao i proteklih nekoliko godina, od kad je ova priča dobila pažnju medija… da objasnim. Tamo negdje na nebu, navodno, vreba veliki zli planet, kojem je jedina misija i svrha njegovog postojanja, donošenje kataklizme na našu plavu lopticu svakih 3600 godina. Navodno je to prvi otkrio Zacharia Sitchin, koji je jedini uspio odgonetnuti natpise sa Sumerskih pločica.

U tim tekstovima, prema njegovim zaključcima, piše da su čovječanstvo genetskim inženjeringom smiksali Anunnaki – tj. stanovnici misterioznog Nibirua, kojeg su Sumerani također zvali “The Planet of the Crossing” tj. “Planet prijelaza”. Brojne su teorije o tome što Nibiru zapravo predstavlja. U nekima je on planet poput Zemlje samo s mnogo dužom putanjom oko sunca, ali toliko tehnološki napredan da mu nije potrebno Sunce kao nama, da bi ga zagrijavalo i omogućavalo na njemu život.

Druga je teorija da je Nibiru zapravo vojni brod, kojim Anunnaki dolaze kako bi nas uništili jer nismo ispunili njihova očekivanja.

Treća teorija govori kako je Nibiru zapravo galaksija koja spaja dimenzije i njegov ponovni dolazak znači početak novog razdoblja na zemlji, tj. prelazak naših tijela i naših duša na višu razinu vibracije. Što je na zemlji navodno prvi mogao Isus Krist i cijelo njegovo učenje nas je zapravo trebalo pripremiti na to. Isto tako, ta se teorija nadovezuje na onu Majansku o “Kraju svijeta”, a zapravo o restartanju ciklusa, tj. prelaska na nešto bolje.

Maye su navodno toliko evoluirale i energetski se uzdigle kao narod, da su za prošlog prolaska Nibirua prešli u novu dimenziju postojanja, o čemu imamo napise i u “Celestinskom proročanstvu”. Zbog toga je zapravo nestala njihova toliko napredna civilizacija.

No što je u svemu tome istina? Tko zna.

Malo više od godinu dana proučavam ovu temu, ne zbog straha od “smaka svijeta” već zbog istraživanja koje mi je potrebno da bih dovršila svoju knjigu. I dok sam tako istraživala o drevnim civilizacijama, nisam baš pronašla mnogo odgovora, samo sve više pitanja.

Iskreno za mene je teorija o “Smaku svijeta” nešto najgluplje što su zagovaratelji “Zabranjene povijesti” mogli plasirati na net kako bi na sebe i svoja istraživanja skrenuli pažnju. I s time su se zakopali. Kao i svaku nadu da će ih netko shvatiti ozbiljno.

S druge strane postoje naznake da su na Zemlji zaista prije više tisuća godina postojale napredne civilizacije. Je li to bila jedna velika, praiskonska civilizacija, poznata pod nazivom “Mu”, za koju se smatra da se protezala na području Tihog oceana, tj. na području današnjeg Japana, Indije, Australije i Oceanije? Ili su postojale dvije moćne civilizacije? Mu i Atlantida?

Jesu li to bile zapravo postojbine drevnih bogova “Annunakija” koji su sišli s neba u potrazi za zlatom i stvorili čovjeka kako bi bio njihov rob?

U Africi navodno postoje tisuće godina stari rudnici zlata. Kako je to moguće ako smo mi kao vrsta otkrili rude tek mnogo kasnije?

U Americi i Italiji također su navodno (navodno kažem jer moje to oči osobno nisu vidjele) pronađeni kosturi ljudi koji su visoki preko 2 i po metra, a potječu iz razdoblja od 10 000 godina prije Krista.

Zašto spominjem te divove? Zbog toga što su rastom i izgledom Annunaki bili divovi, velikih plavih očiju i plave kose. Izrazito lijepi, s mnogo psihičkih moći. Bili su obožavani.

U Indiji postoje drevni zapisi i slikarije koje govore o svjetlećim letjelicama kojima su “bogovi” silazili među puk. Takve se priče rasprostiru ljudskom povijesti, u raznim krajevima i među raznim narodima. Tako je i grčka povijest o padu Titana navodno prekopirana iz Summerske o padu moćnih “Annunakija”.

Ista se priča provlači kroz bibliju, tj. Stari zavjet. Imamo “kopiju” borbe anđela i demona, tj. ljudi i titana. Isto tako opis stvaranja čovjeka zapravo je preneseno značenje u kojem se opisuje genetski inženjering kojim smo zapravo stvoreni?

Možda je najupečatljivija priča o “Rajskom vrtu” i “spoznaji dobra i zla”. Eden ili rajski vrt zapravo je “Grad pravednika” koji se nalazio u drevnom Summeru. Čovječanstvo je iz njega protjerano zbog miješanja rasa. Tj. zbog toga što su “Nephilim” tj. “Stražari” – čuvari Edena, počeli općiti s ljudskim ženama, a njihovi potomci, bili su gladni znanja jer su njihove duše bile nepotpune. Tj. nisu bili “Ni na Zemlji ni na Nebu”. Nisu pripadali ni ljudima – robovima, ni Annunakijima – anđelima s Neba. U želji da Bogovima tj. Svjetlećima kako su ih zvali, otmu “znanje”, vrata Edena zauvijek su im ostala zatvorena, a mjesto gdje se on nalazio zauvijek izbrisano iz sjećanja.

Ljudi danas, navodno su potomci te među rase. I Nibiru zapravo dolazi da uništi tu među rasu, jer se Bogovi boje da polako počinjemo dostizati njihova znanja i da ćemo s vremenom otkriti sve njihove tajne.

S druge pak strane postoje priče o tome, kako je “Znanje” oteto Annunakijima pri padu “Kule Babilonske” i od tad je u rukama odabranih, tj. dinastije koja zapravo vlada ovim svijetom i iz koje je potekao i Isus Krist, međutim on je kao istinski pravednik “Znanje” želio podijeliti sa svima. Zbog toga je i smaknut.

Koji je moj zaključak? Istina je negdje između. Između vjere, prihvaćene povijesti i one “zabranjene”.

Da smo nastali genetskim inženjeringom baš i ne vjerujem, ali da je postojala neka nadmoćnija civilizacija u prošlosti, koja je kasnije centar svoje moći imala u drevnom Summeru, pa zašto ne? Je li nestala samo-uništenjem ili prirodnom katastrofom? Ili su se jednostavno ti drevni Bogovi pokupili u svojim letjelicama i zapalili u neki svoj novi – stari Eden? Tko zna.

Na nama je da istražujemo i da otvorimo um i srca prema novim spoznajama. Sustav u kojem smo natjerani slijepo vjerovati u povijest koju je nekolicina okarakterizirala kao “istinitu i jedinu prihvatljivu”, više nije toliko moćan i ne-slomiv.

Bio je možda, u srednjem vijeku, ali danas? Apsolutno ne. Zastrašivanje puka dolaskom “Smaka svijeta” definitivno je najgori mogući izbor za privlačenje pažnje na ono što zapravo želimo približiti čovječanstvu današnjice.

Naša povijest naj-izglednije je mnogo duža i mnogo veličanstvenija no što sada mislimo. Imamo pravo znati je. Od kuda dolazimo i kamo idemo također.

Pri tome ne valja odbaciti ni doktrinu, ni kulturu koju imamo sada. Ni vjeru u kojoj smo odrasli, iz razloga što je i ona dio te veće priče koju zapravo trebamo tek otkriti, samo možda ne striktno onako kako smo je zamišljali.

Je li Bog djedica s bijelom bradom ili je visoki, plavooki ljepotan, ionako nije važno. Važno je da danas živimo kvalitetnim životom, da se trudimo kao vrsta biti što napredniji, da se razvijamo ne samo tehnološki već i kulturološki, vjerski i emotivno, da istražujemo povijest kako greške ne bi ponovili u budućnosti.

Jer budućnost, kvalitetna je ono čemu zapravo težimo. Kako bi živjeli što dulje i što bolje. A ako pri tome otkrijemo da postoji i nešto drugo, život nakon ovog i još je bolji, pa tko to ne bi prihvatio objeručke, zar ne? 😉

Marija Klasiček

[email protected]

Komentari

Neki baner