Život

Neka započne graja, slavlje i cika, šuma je dobila dva nova stanovnika….

Ptice su prve pronijele vijest o odlasku ljudi iz šume. Čini se da im se jako žurilo, valjda zbog toga da ih nitko ne vidi na mjestu gdje je slobodno lutao lav. Nakon tako dobre vijesti, sva šumska bića veselo izađu iz svojih skrovišta i šuma opet oživi. Ubrzo su se i kraj stabla hrasta okupile dobro nam poznate životinje.

»Pepi, ja ne mogu vjerovati!« kaže zajapureni rakun.

»Pa zašto si se onda tako stisnuo uz mene?« uzvrati mu tvor. »Da te možda nije bilo strah?«

»Strah?! Mene?! Pa ja sam Rambo!«

»E, a ja sam Mrki«, ubaci se medvjed, »pa me je ipak bilo strah! No, znam tko se nije ni najmanje uplašio.«

Svi pogledaju prema dvjema mačkama koje su stajale postrance. Boris je čistio Leona vadeći mu glavice čička koje su mu se prilijepile za grivu. Prvi im priđe medo:

»Svaka vam čast! Ovako nešto nitko od nas nije vidio, sjajni ste! A vaše priče će se još dugo prepričavati!«

Boris i Leon stanu gledati u pod, a obrazi im se zarumene. Nenavikli da ih itko hvali, obuzme ih nepoznat i čudan osjećaj stidljivosti.

»Znate«, nastavi Mrki, »bila bi mi velika čast ugostiti vas u svom skromnom domu. Spilja nije nešto posebno, ali je topla, suha i dovoljno velika za sve nas. A ja vam neću smetati jer ću ionako spavati zimski san. Spavate li vi preko zime?«

»Ne«, odgovore mačke uglas. »Ali ne bi se htjeli nametati.«

»Ma niti govora, morate doći! Uz spilju izvire rijeka i nećete biti žedni, a mi ćemo vam nabrati hrpu biljaka dostatnih za cijelu zimu, pa nećete biti ni gladni. Morate doći!«

»U medvjeđem brlogu vas nitko neće tražiti«, pridoda Sofija. »To je najsigurnije mjesto u šumi i bilo bi dobro da provedete zimu u njemu, makar kao podstanari. A na proljeće, kad prođe neko vrijeme i hajka se stiša, lako ćete pronaći vlastite domove po vašem izboru.«

»Ma možete ostati koliko god želite!« prekine je Mrki. »Što se mene tiče, i zauvijek! Osim toga, moći ćete paziti da me netko ne probudi prije proljeća. Ove godine su me neke dosadne pčele probudile čitav dan ranije! Zamislite, izvukle su me iz spilje i natjerale da ih ganjam po, tamo nekom, polju makova! Cijeli jedan dan sam spavao kraće! Užas! Sa vama u spilji, to se sigurno neće ponoviti.«

Ris i lav se nesigurno pogledaju, pa kažu:

»Onda dobro. Hvala na velikodušnoj ponudi, prihvaćamo!«

»Heureka!« klikne Jež Kruška. »E, sada konačno može započeti moja proslava! Jupiii!!!«

Prije no što ga je Sova Sofija stigla ispraviti, među životinje uleti unezvijereni zec koji je urlao iz svega glasa:

»Risoooviii!!! Upomoooć!!! Lavoooviii!!! Upomoooć!!!«

Tada ugleda lava, na tren zastane, naglo se okrene i počne bježati u drugu stranu!

»Aaaaaaaa!!! Lav! Upomoooć!!!«

Kako nije gledao kuda juri, zabije se ravno u risa koji je mirno sjedio uz stablo kruške!

»Aaaaaaaa!!! Ris! Upomoooć!!!«

Brzo se pridigne i počne smeteno bježati ukrug! Zaustavio se tek kada je shvatio da se svi ostali glasno smiju.

»Ne boj se, Zeko«, reče mu jež, »oni su ti dobri.«

Zec, dišući vrlo teško jer je trčao satima, stane zbunjeno gledati u svoje prijatelje i dvije velike mačke.

»Ma znam ja to«, kaže sav uspuhan, »samo se šalim. Uf! Htio sam vidjeti da li i vi znate.«

Svi se od srca nasmiju, a zeko, shvativši da mu nitko ne vjeruje, nastavi:

»Ozbiljno! Uf! Sve sam znao! Jednostavno mi je došlo da malo protegnem noge, uf, pa sam malo trčao. Maraton, nije li tako, Sofija?«

Sova je na satu povijesti pričala o još jednom starom Grku koji je dugo trčao da bi prenio važnu vijest, pa su svi znali i za tu riječ. Samo je odmahnula krilom.

»Ma dajte, zezao sam se!« nastavi se opravdavati zec. »Osim toga, da je stvarno došlo do frke, vidjeli biste. Vjerujte mi, i risa i lava bih prebio kao mačke!«

Smijeh postane glasniji, a čak ga ni školarci više nisu mogli suzdržavati. Ne obazirući se na njih, zec dođe do lava koji se baš upoznavao sa Srnom Dorom.

»Dakle, ti si kralj životinja! Klanjam se. Inače, ja sam kralj šume i dozvoli da ti zaželim dobrodošlicu u nju.«

Leon nije stigao reći ni riječ jer je Zelenko, tko zna od kuda, izvadio svježu mrkvu i počeo je grickati. A čim je ris spazio svoju omiljenu slasticu, munjevito skoči i za tren se nadvije nad plahim zekom!

»Aaaaaaaa!!! Ris! Upomoooć!!!« vikne zec i ukipi se poput stijene.

Boris spretno doskoči tik uz njega i jednostavno mu uzme mrkvu iz ruku. Zelenko nije ni trepnuo, a ris sa posebnim užitkom počne jesti mrkvu.

»Hvala ti, Zeko«, reče mu. »Obožavam mrkvu.«

Potom priđe k lavu i počne mu pokazivati kako se jede mrkva. Mora se priznati, Leon je izgledao prilično smiješno dok ju je pokušavao usitniti svojim oštrim očnjacima – ipak je njihova prvotna namjena nešto drugačija. Naposljetku je, nakon dugog žvakanja, proguta i radosno kaže:

»Mislim da će mi se svidjeti ovaj način prehrane.«

I svi opet prasnu u smijeh. Osim zeca, razumije se, koji je i dalje nepomično stajao sa širom otvorenim ustima.

Nakon svega, jež je napokon dočekao svoju zabavu. A kakva je to zabava bila! O njoj se još uvijek nije prestalo pričati, a trajala je do dugo u noć. Došli su svi ježevi prijatelji iz šume, a bilo ih je mnogo – pojavila su se čak i dva mrava sa neobičnim imenima koja nitko nije mogao zapamtiti. Nakon epizode sa ježom i kruškom, kraljica ih je osobno imenovala “istraživačima vanjskog svijeta”, što je bila velika čast.

Izgledalo je da se dva mrava zabavljaju malo drugačije od ostalih: zagrlili su se naslonjeni jedan na drugog i pjevali neku pjesmu koju nitko drugi nije čuo. Bili su raspoloženi sjajno, samo što im se malčice vrtjelo u glavi i gubilo tlo pod nogama. Naime, izgleda da je netko prolio nekakvo omamljujuće piće točno u njihov mravinjak! I doista, nad samim ulazom u mravlji grad ležala je metalna pljoska na kojoj je pisalo “ВОДКА”, a sva tekućina iz nje iscurila je u zemlju! Navodno niti jedan od mrava nije ostao pošteđen opasnog pića, pa su svi, umjesto da rade, pjevali i plesali! Jako će se iznenaditi kad otkriju da će sutradan morati dvostruko više raditi, a glave će ih jako, jako boljeti – Medvjed Mrki im može potvrditi iz vlastitog iskustva. No, ostavimo to, sutra je novi dan.

»Zar baš svaka priča mora završiti tako da se netko napije?« upita Mrav 1 725 469.

»Ne znam«, odgovori Mrav 1 725 468. »Saznati ćemo u idućoj priči.«

Dobro raspoloženi Djetlić Elvis sleti sa svojeg stabla i počne pjevati najljepše što je umio. Čak se i on iznenadio kako je dobro zvučao. Istog časa sve životinje pobjegnu i rastrče se po šumi – takvo kreštanje teško se može podnijeti. Ostale su samo dvije životinje koje nisu imale namjeru napuštati zabavu – lav i ris. Nakon svega što su proživjeli, djetlićeva pjesma je za njih bila ljepša od najljepšeg poja kora slavuja. Sve je u ovoj šumi bilo savršeno i ništa nije trebalo mijenjati. Posebno ne njene stanovnike, kojih je od te večeri bilo više za dvije velike divlje mačke zvane Leon i Boris.

Šumske mačke.

Sven Hrastnik

[email protected]

Komentari

Neki baner