Lijepo je… Lijepo je imati nekoga poput tebe… Lijepo je dogovoriti polusatno druženje i ostati tri sata jer je vrijeme proletilo. Lijepo je razgovarati i šutjeti i dodirivati i osjećati dodire i biti željena i ženstvena i – biti žena.

Lijepo je imati tebe, povremeno, ukradenog. Lijepo je kad uspijemo uskladiti obaveze i odvojiti vrijeme za nas… Ne zato što moramo, nego zato što želimo. Usprkos svemu, u inat svima, krademo trenutke za sebe.. Samo naše minute, sati… Dani i noći pripadaju nekim drugim ljudima, onima kojima smo obećali sve… I oni su nama obećali sve.. Nismo ispunili obećanja.

Pitaš me ‘Što ako je ostavim?’ Nisam sigurna da to želim… I ne očekuj od mene da ostavim njega. Učinim li to ikad, bit će to zbog mene same; ne zbog tebe ili bilo koga drugog. Bit će to onda kad zaključim da me više ništa ne drži uz njega. Još nije došlo to vrijeme… Još se nije sve srušilo…

‘Što sam ja tebi?’ – pitaš me. Čudiš se. Nisam kao druge, kažeš… ‘Spreman sam na sve’, ističeš…

Ostavi se pretjeranog razmišljanja, molim te. Nisam lovac i ti nisi moja lovina. Ne trebam te ali te želim. Zato budi tu, budi moj (kad si sa mnom) i ne planiraj. Život se događa; mi smo dokaz tome. Uživam s tobom i sretna sam što te imam. Zar to nije dovoljno?

By Dina