Tridesete

Do Ne viđenja…

“Draga” moja 2016 – ta! Ne mogu ti opisati koliko sam sretna što završavaš i što se rastajemo. Došla si sva goropadna i napravila totalni dar mar u mom životu. Okrenula si sve, ali sve naopako i natjerala me da mijenjam cijeli svoj svijet i poglede na isti. Natjerala si me da budem mnogo ozbiljnija no što sam ikada zamislila da je to moguće, a i donijela si mi mnogo stresa, nestašicu čokolade i prisilne dijete. Dovela si u moj život mnogo ljudi. Na nekima sam ti silno zahvalna, a druge si stvarno mogla negdje putem zagubiti, zbilja ne bih imala ništa protiv toga da ih nikad nisam upoznala. Ovako je moj svijet “bogatiji” za iskustvo druženja s istima, od kojeg mi je i sad muka.

Nisi ti kriva što si prijestupna i što ti je krivo pao grah, ali si kriva što si meni (a i mnogim drugim ljudima koji jedva čekaju da te isprate) zagorčala život i povećala potrebu za kisikom.

Voljela bih pisati kako je ove godine sve bilo savršeno, ali zašto da si lažemo? Zbilja je malo toga bilo kako treba, a i za te stvari je bio potreban silan trud. Svejedno sam zahvalna što sam naučila udahnuti, pa onda tek nešto reći. Što više ne lupkam kao malo dijete nogom o pod i vrištim kad mi nije pravo. Opet to nisu tvoje zasluge, već ljudi oko mene koji me vole toliko da su mi spremni ukazivati na greške i pomagati mi da iz njih učim.

Tako da “draga” moja godino na odlasku i tu si totalno zakazala. Kad si dolazila imale smo dogovor, nećeš mi donosit sranja, a ja ću biti vrijedna, marljiva, poslušna i pristat ću na nestašicu čokolade i sexa, zauzvrat za mir i harmoniju. Jarac! Ispoštovala sam svoj dio dogovora i nisam se ni žalila, a ti si svoju riječ debelo pregazila i još se pravila glupa! Nemoj se sada zato mrštiti što nazdravljam tvom odlasku i što ću ti i vrata otvoriti, prostrti crveni tepih i još te i pogurnuti ako treba! I taxi sam ti već naručila i rezervirala kartu za avion – Polazak ravno u ponoć, odredište – Tamo, tamo, daleko – u jednom smjeru i za sva vremena. Imaš spakiranu svu prtljagu – sve ono što si mi uvalila, sva sranja, nevolje, svađe, zlobne ljude, višak stresa, manjak sna, čokolade, sexa i inih blagodati, s napomenom na koferu – ne vraćajte pošiljaocu ni pod razno, čak ni u slučaju smaka svijeta.

Htjela bih još napomenuti da sam izrazito sretna što si mi za kraj svoje vladavine donijela i gripu, bronhitis i ljepotu pijenja sumameda, s kašljem u tri ujutro dok ne poplavim. Zaista neprocjenjivo iskustvo, koje se nadam da će zaobići i moje najljuće neprijatelje. Naravno da se veselim 2017-oj i naravno da ne pristajem na nikakve pogodbe s njom. Neka se ona gospođica prvo dokaže, pa ćemo možda sjesti i pregovarati u travnju. Do tad je na probnom roku i pod povećalom. A bude li ti malo slična, susrest će se s mojim odredom za krizne situacije i biti ugurana u kavez, s povezima na očima i ruku vezanih na guzici. Samo da se zna, pa kad se budete mimoilazile na tvom odlasku, možeš je slobodno upozoriti. Makar sam nekako sigurna da je ona bolja a i da u sebi ima mnogo manje plavuše, nego ti. Zaista si pa u svakom slučaju, “posebna”.

Molila bih te da mi za kraj našeg ne – ponovilo se, druženja, učiniš uslugu ako je to ikako moguće, pa sa sobom povedeš gripu, loše vrijeme, političare, kredite i pad nataliteta. Bila bi to sitnica u usporedbi sa svime što si nam priredila.

Hvala i sretan ti put!!
A ti Godino u dolasku… pazi me se!

Marija Klasiček

Komentari

Neki baner