Cafe

Đurđica Runtas – Na uspomenu osuđeni…

17.1.2017. večer je hladna i sniježi a u srcu neka čudna toplina. Kao kad majka iščekuje po prvi puta da poslije toliko muke i boli uz osmijeh i suze radosnice u svoje ruke primi prvorođeno čedo. Upravo takav osjećaj preplavljuje me cijelu dok iščekujem po prvi puta vidjeti i čuti svoje stihove ogrnute melodijom milozvučja, notama čija energija je čista ljubav… I eto prvi tonovi, prvi stihovi preplavljuju tišinu moje sobe…

Osmijeh, srce pjeva od radosti… I još ne vjerujem da je jedan kratki nikao, ne želim vjerovati u slučajan susret, jer slučajnosti ne postoje. Za sve postoji neki unaprijed smišljen scenarij neke više sile, stvorio ovo divno čudo…

Kad čovjek nešto radi s ljubavlju, jedino može stvoriti LJUBAV… I onda svemir odluči nagraditi one uporne i skromne pa im nekako ispreplete put i sretnu se tako pjesnjikinja i glazbenik. Duše slične, srca slična, sudbine slične… I stope se stih i nota i nasta pjesma. S ljubavlju smo je stvorili s ljubavlju je dijelimo… Još jedan dokaz kako dobro uvijek rađa dobro i zato od srca zahvaljujem članovima SENTIMENTO benda, a posebno gospodinu Draženu Čuturiću koji je imao toliko strpljenja s mojim vrckavim i tvrdoglavim prohtjevima i pomogao mi da zajedno napravimo kreaciju u kojoj ćete svi Vi, koji je čujete, vjerujem s guštom uživati 🙂

Sasvim slučajno počela sam se baviti poezijom prije 6 godina. Uvijek je u meni čučala potreba da se izrazim lijepom pisanom riječju i njome dotaknem tuđe srce, pogotovo ono koje već kao da je okamenjeno. Izazov je bio iz nečijeg oka izmamiti suzu, dodirom riječi omekšati dušu.

A onda počele su se nizati zbirke: OČI ANĐELA (2010. god.), UZALUDAN BIJEG (2014. god.) i kroz nekoliko dana 13.2.2017. javnosti će u Galeriji Prica u Samoboru biti predstavljena i moja treća zbirka “MIRIS NOVOG LJETA”. Sve one nastajale su kroz životni period koji nije donosio ništa dobrog,osim stihova koji su mi na neki način bili slamka spasa da ne potonem u životnim nedaćama koje su me zadesile. Mogu reći sama za sebe da sam luda i hrabra u istoj mjeri jer malo koja žena bi učinila neke stvari kao što sam ih ja učinila, imala hrabrosti upustiti se uz sve ostale nedaće i uz bezgranično odricanje od mnogo čega, samo da bi uspjela zapisano podijeliti onima sličnima sebi…

U škrinjici ostavit ću svojim kćerima samo zapisane stihove. Za mnoge to je ludost i bezvrijednost, za nas koji pišemo to je i te kako vrijedno bogatstvo. Nadam se da će mnogi to jednom shvatiti i potvrditi.

Ja nemam za kule i gradove, ja samo dušom ostavljam svoj trag od stihova za dane kad stazama nebeskim moje će noge hodit…

Đurđica Runtas

 

Komentari

Neki baner