Život

Ponesi prekrivač…

Isplela sam pokrivač od autoironije s uzorkom sarkazma. Stavila sam na ćoškove pompone od mangupštine i sve to sam ukrasila trakom od finoće. To je poklon kojim te darujem. Uzmi i pokrij se u one noći kad ti hladnoća bude kršila kosti. Umotaj se kad bude puhao ledeni vjetar i kad ti bude trebalo topline. Kad se dobro umotaš i utopliš, bude li te nešto bockalo, e to ti je sve ono sranje zbog kojeg je nastala nit od koje sam isplela tvoj pokrivač.
Željela sam izvući iz sebe sve loše emocije, svaku ružnu riječ ili hladan pogled. Ne želim to imati kod sebe. Znam, pametna sam kao ona knjiga iz koje se uče prve riječi, mudra kao lija i lijepa kao gorska vila. Ironija mi je srednje ime i sarkastično sam fina. Sva sam više nego taman. Ovo više od taman je na račun vanjskih gabarita moje uprizorene pojave, a ono unutra što nosim u glavi i grudima, e to je izvor svih mojih muka. Dugačka i pogana jezičina je poklon koji mi je priroda darovala u znak dobrodošlice na ovaj svijet, a razum koji radi što mu se prohtije, to je pak poklon od oca mog i matere. Malo sam zajebana pa malo nisam. Jedni kažu draga i dobra, drugi bježe glavom bez obzira. Ne priznajem niti jedan sud osim svog i ne slijedim tuđe stavove. Hoću sama vidjeti, želim naučiti i isprobati, a po mogućnosti i opipati. Volim voljeti i smijati se. Previše sam stara da se mijenjam, ali dovoljno mlada da učim. Sve sam što got želim biti. Mogu sve što hoću, a ne moram ništa. To je stanje koje volim!
A ti? Što ću s tobom?
Onaj pokrivač koji sam ti isplela, uzmi slobodno i pokrij se njime. Idi potražiti svoju sortu. Neke ljude koji su ti slični, koji razumiju tvoj jezik i tvoj um. Idi tamo gdje vole nož u leđima ili udarce ispod pojasa. Tamo negdje ima tvoja sorta, idi i nađi ih, s njima ćeš biti sretan. Ja ću ostati ovdje i bit će mi dobro. Slavit ću ljubav i cvijet, voljeti sunce i travke, družit ću se s pticama i mravima. Bit ću ono što sam uvijek bila i pravit ću se da te nisam srela. Tvoja zloća je u tvom pokrivaču i kod mene ništa od nje ostalo nije. Zato mogu opet po svom i zato znam voljeti, ljubiti i maštati. Mogu se iskreno smijati i svom snagom zagrliti. Mogu biti ono što sam bila, a ti idi i budi to što si uvijek bio.
Nemoj se vraćati i nemoj gledati iza sebe. Nije nam išlo jer nismo ista sorta. Nismo našli crtu na kojoj se možemo spojiti, niti smo našli volju da se mijenjamo.
Zato, neka ti je sretno i ponesi pokrivač, neću da se prehladiš odlazeći.

Viktorija Herak

[email protected]

Komentari

Neki baner