Život

Pavle 6…

Sam se nije mogao isčuditi. Ovo je za Pavla bio šok. Mostar je prema Beču bio selendra, kakva je njegovo selo prema Mostaru. Hajde, u glavu mu je ulazilo da muškarac bude u odijelu, ali pobogu, šta je ona žena stavila šeširinu na glavu, a jesen.  Niti sunce prži, nit’ kiša pada.
I dok se on tako čudio, onaj vojnik što ih je dočekao, sjeo je na fijaker i zamahom užeta, potjerao konje prema Visokoj vojnoj školi. Tek sada je Pavla uhvatio strah.
– “Evo da i progovorim, tko će mi razumijeti jezika, sem ovih što su samnom pošli? Kako ću odgovoriti na upitano? Kako ću što pitati?”I opet, kao i kad je pošao, preda svoj život Bogu i u njega se čitavim tijelom i dušom uzda.
Stigli su pred jednu ogromnu zgradu. Toliko ljudi nije vidio na jednom okupu ni onda kada je išao s Mandom na Sarajevsku pijacu.
– ” A sunca ti Božjega, svita i uniformi! Kud me otamo potra, da pođem vamo?”, brišući čelo, govorio je ostalima Mate.
Jozo je mastio brk, jer on nije ni pošao da uči škole, već je gledao kuda da najbrže pobjegne iz ove škole.
Naime, poslao je pismo svom rođaku Boški, da bi došao raditi u Austriju, ako mu ovaj može pomoći pronaći posao. Boško mu je odgovorio da samo pronađe način da dođe, a da je sve ostalo sređeno. Luka nije znao ni bi li mu bilo bolje da je ostao, ili je bolje što je došao, ali Vide, ravnog stava, ponosan što će služiti pod Austro-Ugarskom zastavom vodio je ovu četu sirotinje, išavši prvi iza vojnika. Već je sebe vidio kao Napoleona. Vidio se kao osvajač svih mjesta za koje je smatrao da trebaju biti pripojeni Austro-Ugarskoj.Kratko mu je san prekinuo onaj vojnik, koji je na čistom hrvatskom odriješito rekao:
– “10 minuta za jesti, 5 minuta za kupanje, 3 minute za oblačenje i 2 minute da me čekate ovdje! Svaki sekund koji zakasnite nosi 30 sklekova – ‘voljno!'”
Kako je to izgovorio, ovi su ostali u čudu. Samo je Vide ostao pribran i počeo trčati, a ostali su ga pratili.
– “Red je dug, zaboravite jelo!”, rekao je Vide i pošao put tuš kabine.
– “Sunce ti nebožje, vježbaj ti gladan!”, mrmljao je Mate ali bez pogovora išao za Pavlom, Lukom i Jozom.
Pavlu se već svidjelo – disciplina!
Samo je čekao da krenu raditi u punom kapacitetu, jer je znao da može mnogo toga dati.
Nastavlja se…
Ante Luburić

Komentari

Neki baner