Pospremi taj krš u sebi
Život

Zapisano je…

Ti, dobra ženo, koja cijeli život igraš po pravilima. Igraš onako kako ti kažu. Radiš onako kako treba. Ti, dobra ženo, koju su naučili da bude dobra djevojčica pa si poslije vodeći se istim pravilima postala i dobra žena. Kroz život ideš kao po jajima. Paziš da ružno ne staneš, da slučajno koga ne nagaziš, da kome ne staneš na žulj. Bojiš se Boga, bojiš se ljudi, bojiš se sebe. Bojiš se svoje savjesti pa uvijek gledaš da ti je čista i san miran. Ne znaš za prljavu igru, ne znaš za otimanje, ne znaš za guranje, za sreću.

Kad ti šta otmu ti slegneš ramenima, tako je moralo biti. Tako je zapisano. Doći će i tvoj komad sreće. Ono što ti pripada će doći. Možda kasni, ali će sigurno doći. Čekaš šuteći. Čekaš godinama i gledaš kako prolaze. Vrijeme te gužva. Troši. Ti nestaješ. Vidiš ti to i sama. Vidiš da te svaki dan manje. Ali ti i dalje čekaš. Čekaš svoj komad sreće.

Pojavi se ona ponekad, ali ti je vrlo brzo otmu. Ostave te ranjenu, razbijenu u hiljadu komadića. Ostave te da skupljaš komadić po komadić, dio po dio. Ostave te da ližeš rane. A ti i dalje šutiš. Bez glasa, bez pobune. Sliježeš ramenima, kažeš zapisano je, tako je moralo biti. Tako su te učili. Učili su te da se ne buniš. Učili su te da je šutnja zlato. Učili su te da se ne boriš za sebe. Učili su te da postoji nešto što se zove sudbina i protiv nje se ne može. Šta god da ti da, ti slegni ramenima i prihvati. Ne buni se, ne vrijedi. Zapisano je. Tako je zapisano.

Šta je zapisano? Je li zapisano da ti uzimaju dio po dio duše, komadić po komadić srca? Je li zapisano da te uzimaju zdravo za gotovo? Da tvoju dobrotu uzvraćaju podsmjesima? Da se poigravaju s tvojom iskrenošću? Da im tvoja neiskvarenost služi za zbijanje šala? Je li zapisano da gubiš? Stalno gubiš. Poraze više i ne brojiš. Izgubljene bitke ni ne pamtiš. Je li zapisano da druga nosi tvoju bijelu haljinu? Je li zapisano da druga daje imena djeci koja si ti smislila? Je li zapisano da drugu obasipaju pažnjom, lijepim riječima i poklonima? Je li zapisano da druge dobiju ono što je pripadalo tebi? Koje druge? One koje su otimale, krale i varale. One čija savjest svašta može podnijeti. One koje se ne boje ni Boga ni ljudi. Gledaš kako sve što si željela, silno željela postaje tuđe. Ne buniš se. Ispratiš to suzama, odboluješ i opet slegneš ramenima. Zapisano je…

Zar ne bi trebalo da se pobuniš? Zašto samo sliježeš ramenima? Zašto šutiš kad ti se vrišti? Skupljaš tugu, skupljaš razočarenja, gutaš bijes…Ne daš mu da plane. Ne daš da izađe iz tebe ništa ružno. Jer tako su te učili.

Učili su te da šutiš. Učili su te da budeš dobra. Da tvoja riječ ne boli. Da tvoji postupci ne vrijeđaju.

Zaboravi sve što su ti rekli. Zaboravi sve što su te naučili. Živi po svom. Nema sreće. Kada se dijelila ti nisi bila tu, zato moraš sama otići po nju. Stati u red, pogurati se, zgrabiti je i čvrsto stisnuti, sebično čuvati. Ti dobra ženo, zašto su ti svi bitniji od tebe? Zašto gutaš i trpiš? Ne moraš da budeš dobra kćerka, sestra, djevojka, žena… ne moraš. Budi sebična. Budi svoja. Vidiš da dobrotu svi iskorištavaju. Vidiš da otimaju tvoje bez grižnje savjesti. Vidiš da te guraju i gaze. A ti kažeš zapisano je, tako je moralo biti…Ti sliježeš ramenima i čekaš pravdu. Šapućeš molitve, vjerujući da će neko drugi naplatiti sve. Vjerujući da nisi zaboravljena. Vrisni jer znam da ti se vrišti. Lupi šamar onom ko zaslužuje. Okreni glavu od onog ko nije zaslužio da ga gledaš. Gazi kroz život po svome. Gazi kako hoćeš. Ne štedi nikoga jer ni tebe ne štede. Takav je svijet dobra ženo. Takav je svijet, prljav i loš. Takvi su ljudi, sebični i zli. Ti nisi za ovog svijeta. Ti se ne uklapaš. Ti igraš po pravilima, a ovdje nema pravila. Ovdje nema pravde. Ovdje nema čekanja. Pobrini se za sebe. Ne daj svoje. Zgrabi ono što želiš. Uzmi ono što voliš. Ništa nije zapisano. Sve je u tvojim rukama.

Ilda Dedić

[email protected]mazonke.com

Komentari

Neki baner