Život

Oproštajno pismo za ljubav….

Prije tebe sam pisala pjesme i ludo bila zaljubljena u ljubav. S tobom sam pjevala iz sveg glasa dok nisam zanijemila. Nakon tebe ne vjerujem ni u ljude, ni u život, a najmanje u ljubav.

Nisi ti kriv.

Da na prvu raščistimo i da znaš da sam te previše voljela da bih ti zamjerala. Ja nisam takav soj. Nisam ni od onih što lako odmahnu rukom, kažu nije išlo pa legnu u tuđi krevet. Nisam. Ne bih to voljela ni biti. Ja sam radije sama.

Ljudi se raziđu pa se zamrze. A ja nemam tu potrebu. Nemam želju reći ti išta ružno, niti te povrijediti. Dovoljno boli spoznaja da nismo uspjeli.

Više nisam tvoja – Rock Star, a ti više nisi moj Zlatni dječak. I jednog dana ako bude sreće, želim ti da opet slušaš Divlje Jagode i da nekoj ženi tiho pjevušiš – Mojoj Ljubavi…

Zašto ti ne bih željela ljubav? Kad dugo, dugo si me beskrajno volio. Ujutro bi se probudili zagrljeni, a ti bi me gledao zadivljeno i šapnuo – “Dobro jutro. Znaš li da si moja prva i posljednja misao? Svaki dan.”

Negdje u tebi stanuje taj čovjek. I voljela bih da mi oprosti što ga nisam znala voljeti kako treba. Tom čovjeku mogu samo reći – Hvala. On zna na čemu sve zahvaljujem. On zna koliko sam sretna i zahvalna što sam ga poznavala, ljubila i gledala u oči. On je Zlatni dječak i nekoj će drugoj ženi donijeti svoje čarolije.

Njoj želim da ima strpljenja i da bude nježna, jer voliš nježnost. Želim da uživa s tobom plesati i kuhati i da ima lijep glas i da se smije svim srcem. Voljela bih da ona bude spontana i da ima mnogo elana. I da te puno nasmijava. Voljela bih da se svidi ljudima koji su ti važni i da je puno zavole, onako kao što su voljeli mene.

Želim vam dom pun ljubavi i barem dvoje divne djece. Želim da ti se s njom vrati vjera u ljude i u ljubav. Želim da opet imaš puno snova i mašte, da vjeruješ da možeš sve i stvaraš čuda ni iz čega. Onako kako si ih stvarao dok si me volio.

Ne znam ti drugo poželjeti i možda radim krivo, ali se nadam da ćeš znati da su moje želje za tebe iskrene i s velikom dozom one ljubavi koju nismo znali sačuvati.

Ne znam kako se drugi opraštaju. Ne znam kako zaborave ljubav svog života. I ne znam što požele toj osobi kad od nje zauvijek odlaze? Ali se nadam da iz njih ne progovara inat, već uspomena ljubavi koju su dijelili.

A ta ljubav ti kaže hvala na svemu lijepome i oprosti za sve loše. Tvoje dobro bit će pamćeno, a loše je već zaboravljeno.

U nekom drugom životu, možda, daj Bože da se sretnemo…

Do tipkanja,

Zavodnica

Komentari

Neki baner