Život

Feminizam na rasprodaji…

Da odmah riješimo jednu stvar! Ne želim biti ravnopravna niti imam potrebu dokazivati da mogu sve što možeš i ti. Ne mogu, odnosno neću. Prvo neću češkati jaja kad mi je dosadno. Nemam ih, a i ne čini mi se to zabavno. Ne volim uprljati ruke, pa neću ništa brljati oko auta. Kad pogledam ispod poklopca motora, nuklearna fizika mi se odmah učini jednostavna. Ako se pokušam zamisliti kako igram nogomet, prođe me volja za razgovorom o jednakosti spolova. Pusti ti mene radije da budem neravnopravna s tobom, jer meni ti je to skroz ok i dobro se snalazim u tako postavljenim stvarima.
Ja ću rado biti tebi žena, brinuti o tvojoj prehrani i odjeći, a ti ćeš druškane za uzvrat čistiti snijeg, brinuti se da mi zimi bude toplo, nositi teške vrećice iz dućana, otvarati mi teglice kiselih krastavaca, voziti moj auto na pranje, puniti ga gorivom… ma naći ću ti još tisuću stvari koje ćeš napraviti s veseljem za mene. Radit ćeš sve što mi se ne sviđa ili mi je teško, brinuti o svemu o čemu se meni ne brine i još pride ti sljeduje da ideš noću vidjeti što lupa u dvorištu, jer ja se mogu bojati koliko hoću, ali ti ne možeš jer si muško! I kad te je strah ti ćeš ići jer moraš, a ja sam žensko i ne moram. Ja mogu slobodno plakati kod zubara, ti ne možeš iako crkavaš od straha. Ja se mogu bojati paukova, ti se moraš praviti hrabar iako te možda hvata jeza od njih. Ja slobodno mogu nositi crvene cipele i gaće na cvjetiće, ti teško da možeš. Dobro, znam da zbog toga nisi nimalo tužan, ali ja mogu i mijenjati boju kose kad hoću, ti ne možeš.
Mogu nositi visoke pete, a i ne moram – ti ne možeš. To se zove mogućnost izbora, koju ja imam daleko češće nego ti. Kad bolje razmislim, mogu sve što želim, ali poanta je u tome što mnogo toga ne želim. Neke stvari se očekuju od mene i vidi vraga, njih baš slučajno volim. Ma meni ti je baš lijepo biti žena. Volim onako ženski brinuti o tebi, volim ti spremati jela koja voliš, volim da izađeš iz kuće u čistoj i mirisnoj odjeći. Volim za tebe učiniti puno toga i ne osjećam se nimalo iskorišteno niti potlačeno zbog toga. Volim biti domaćica našim prijateljima, volim biti snaha tvojim roditeljima i volim tebe. Preporučujem ti da brineš o mojoj sreći, jer je to dobar način da si osiguraš ukusne obroke i moju pažnju.
Ovo su bila tehnička svojstva onoga što hoću ili neću, a sad malo o feminizmu. Ja imam sise i menstruaciju, tebi rastu dlake po licu i imaš penis, pa što se mene tiče tu završava priča o našoj jednakosti. Što se tiče ravnopravnosti, ionako nismo ravnopravni iako zakon kaže da je spolna diskriminacija zabranjena. Znači deklarativno pravo na isti tretman već imamo, pa ću ja iskoristiti da se pozivam na to kad got mi bude zgodno. U ostalo vrijeme želim biti žena i koristiti sve povlastice koje iz toga proizlaze. Što se tiče manjkavosti te moje ženske pozicije, to sam već odavno riješila. Kad nešto neću, obavezno kažem da ne mogu. Ne volim izazivati inat ako mogu izazvati poriv da mi pomogneš, a uvijek mogu. Misliš da je to zločesto? Ma nije! Ja svakako neću to što neću, pa sam našla način da ti to napraviš umjesto mene i to s puno entuzijazma. Što fali tome?! Oboje smo poslije sretni. Tko je smislio feminizam i čemu on služi? Zašto bi bila ravnopravna s tobom kad mi je ovako u totalnoj neravnopravnosti sasvim dobro?
 Mogu tjerati mak na konac, ali nije mi to opcija. Ovako, s osmjehom i bez da se pravim da sam nešto što nisam, sasvim komotno živim. Oboje imamo dovoljno municije da se prepucavamo i inatimo jedno drugome do kraja života, ali to iscrpljuje i stvara među nama jaz. Ja uvijek ljepše sanjam ako zaspim u tvom zagrljaju, a kažu da su snovi važni. Jaz povećava mogućnost da ružno sanjam. Ne želim niti sebi niti tebi uskratiti radost i osjećaj važnosti. Nije mi ni najmanji problem reći “ne mogu sama” ili “trebam te”, još mi je lakše reći “molim te” i “hvala”.
Emancipacija? Ne, hvala! Nisam emancipirana u smislu u kojem danas poimamo emancipaciju. Da, nosim hlače, ali ženske. Nosim i vojničke čizme, isto ženske. Živcira me jedino pojas u autu, jer nije prilagođen ženama, ali to nije razlog da se emancipiram pa hodam pješice. Prilagodim se, žena sam! Doduše tipična, ali što fali?! Ako se sretnemo negdje na ulici, znat ćeš da sam nedvojbeno žena i vidjet ćeš na daleko da me ne treba zajebavati. To mi je sasvim dovoljno da s užitkom proživim svoj ženski život bez puno kuknjave i tjeranja pravde. Pravda je ionako uvijek na mojoj strani, htjela ona to ili ne.
Viktorija Herak

Komentari

Neki baner