Život

Koga briga što si žena?

Završavaš sve obaveze na vrijeme? Radiš, trčiš, pereš, peglaš? Podižeš djecu, kupiš iz škole, voziš, dovoziš, organizuješ malim gamadima rodjendane, sekcije, dodatne aktivnosti? Uz to sve izgledaš dobro, tu i tamo se okupiš sa prijateljicama da tračate, jedete čololadu i pijete vino? Na poslu si majstor, stižeš sve u roku, nadrndanog šefa nekad opsuješ u sebi, a nekad bodeš iglama njegovu VuDu lutkicu?

E pa ćao draga. Nisam krenula da ti pišem da si majstor ili Bog. Nije to tema ove kolumne. Hoću da ti kažem, koga briga za sve to što radiš!? Odeš negdje dok se drugi jedva vuku i ne mogu sami sebi da operu gaće i čuješ ”Ma lako je tebi!”. Jeste, jeste, ponavljaš u sebi, meni je sve lako pizda ti materina. Ti ne možeš da shvatiš da postoje ljudi koji  mogu da ne rade ništa, jer od kad znaš za sebe radiš tri posla. Teško ti je da ukapiraš da kao paraziti sjede i čekaju dok uzviču ispred TV-a –  “Pada vlada, biće bolje”. Ti ne znaš ni ko sjedi u vladi.

Tako odlučiš da odeš kod frizera, da ti da malo života kosi i frizerka ti dva sata parla uz glavu dok se misliš da je odvratno ogovarati druge žene i da bi najradije od sad u kozmetičke salone išla sa čepićima za uši. Generalno se može ogovarati samo sa bliskim prijateljicama, kakvo je ovo vrijeme došlo, wtf?!

Uveče ponekad zaspeš sa puderom na licu ili prelakiraš okrznuti nokat, a ako ne daj bože vidiš to negdje drugo naježiš se sva?

Znam , redovno to radim! Pssst.

Plaćaš sama svoje račune od pamtivijeka, zadužuješ se na rate, lediš kartice u zamrzivaču kao kupoholičarka u istoimenom filmu, ali nikome ne polažeš račune za to. Imaš mali skriveni štek najlon čarapa koje nikad nisi obukla u životu i nemaš namjeru. Sve u svemu ti savršeno vozaš svoj život i ne žališ se. Dok svi oko tebe kukaju na sve strane ti u glavnom kukaš samoj sebi u ogledalo minut – dva godišnje. Koga briga što si samo žena?

Možeš da pričaš na dva telefona istovremeno dok čekaš zeleno da predješ ulicu, sa sedam kesa, uvijek trčiš i vječno se čudiš kako vrckaju ove moderne dok polako koračaju cestom i kako stignu ikad ovim tempom tamo gdje su krenule?

Na rasprodajama si uvijek prva, sve što je cool kupuješ za male pare – jer niko ne zna taj osjećaj! Kad za siću kupiš komadić savršenstva. Non stop ti stižu SMS poruke od raznih butika pa obavezno znaš kad je koje sniženje u toku.

Uveče kad se konačno dohvatiš kreveta počinje noćna magija. Čitaš englesku književnost, remek djela sestara Bronte i smijuljiš se. Ko bi ikad pogodio da iz tebe vreba prikriveni romantik, ludak koji svako jutro ustaje sa željom da mijenja svijet i svako veče zahvaljuje na savršenom danu.

Ma koga briga što si samo žena koja može sve što god poželi!? Odeš kod stare tetke koja ti priča vječnost o nekoj sirotici koja ima sve u životu, leži po cijeli dragi dan, ne misli o ničemu ali “greote neće je u ljubavi”. Pukneš tako s’ vremena na vrijeme, koga žalite u božiju mater, ima li iko živ da žali mene? A onda u sledećem momentu shvatiš da bi se bacila sa četvrtog sprata da čuješ za sebe onu poznatu – “Dobra je ona greota”. Otkinula bi samoj sebi udove i objesila se za banderu.

Koga briga što si samo žena!?

Koga briga što svaki trenutak učiniš vrijednim življenja, što bodriš voljene kao huligan sa tribina kad god posustanu. Mali ratnik, u svakom danu biraš pobjedu. Pobjeda ti je nekad i kad odustaneš, kad si nesigurna, kad se predomisliš. Kad šmrkneš par puta sebi u bradu na pokoju nepravdu, ali znaš da si suviše kratko na ovom svijetu da imala vremena za očaj. Znaš da je malo dana da bi bila beskorisna i tužna, ali kadkad i to sebi priuštiš. Priuštiš i hamburger, ukradeš prvi jorgovan ili muvaš pandura da ti ne napiše kaznu. Koga briga? Medjutim, u svakom momentu imaš u glavi da je život pravedan. Da ti daje ono što daš i da ti uzima ono što ti ne treba. Kad se drugima čini da im se samo uzima, a oni jadni, tužni i nemoćni,  ti znaš da je svaka tuga mala smrt da bi se rodila bolja. Zato nećeš dozvoliti nikad da umireš bezpotrebno. Nećeš se dva puta daviti u istim govnima. Nećeš se dva puta zaljubiti u istu budalu i sigurno nećeš dva puta kupiti gumene čizme kod kineza.

Nećeš pognuti glavu, pa makar nastao smak svijeta. Daćeš svima drugu šansu jer znaš da je i tebi nekad trebala. Treću ne štampaš, takva se karta nije još napravila na tvom pultu dobročinstva. Povjeruješ ljudima kad ti pokažu kakvi su, ne idealiziješ ih i ne dižeš u nebesa. Zato se nekim čudom oko tebe uvijek nalaze pravi ljudi, zar ne? Zato te vole pravi muškarci, zato te kolege obožavaju, zato kad dođeš kući osjećaš mir? Koga briga što si samo žena? Nikoga, samo tebe. Ti znaš da ćeš biti srećna jer niko drugi neće u tvoje ime. Znaš da ćeš zauvijek sanjati svoje snove jer niko drugi neće. Znaš da budeš srećna, prelijepa, nasmijana uspješna i voljena jer nikog drugog nije briga. Bilo bi ih briga da je suprotno. Da bi te tapšali po ramenu i govorili “Jebem li ga, život je takav”. Znaš da to nikad nećeš doživjeti jer si samo žena. Dok god si samo žena nije ti dozvoljeno da se ponašaš kao miš. Miševa i kao žena na sve strane. Ti si samo žena. Ti možeš samo sve što ti na um padne. I nemaš problema sa tim.

Koga briga što si samo žena? Nikoga! “Budi to što jesi, jer su svi ostali zauzeti”, opet citiram… Vala da znaš da jesu. Nikad nisam željela biti neko drugi ni na sekund. Jer sam samo žena.

Ima dana kad sam luda za samom sobom. Takođe, ponekad mi je teško da se pogledam u ogledalo. Ništa me ne izludi kao ljudska glupost, međutim odmah je oprostim parolom “da zna bolje sigurno bi uradio. Ljudi rade kako misle da je najbolje.

Ti ostani takva, smiješna, neshvatljiva, uspješna u svemu čega se latiš. Jer to najbolje znaš. Tvoja će neumoljiva ljubav prema životu prevariti smrt. Sigurna sam! 

Vaša Jo <3

Komentari

Neki baner