Život

‘Ko nas je slagao?

Čovjek. Najinteligentiji životni oblik među milionima drugih s kojima dijeli planetu. Vrsta koja je čistom inteligencijom „probila“ svoj put do „vrha prehrambenog lanca“. Vrsta koja ima milijarde jedinki, toliko sličnih, a istovremeno toliko različitih.

Pokušao sam, ne jednom, zamisliti svijet gdje smo svi isti. Svi kao jedan, uniformisani, linearni, isti. Pokušao sam pored sebe u društvu zamisliti još jednog sebe. Pa u školi, kasnije na fakultetu desetine identičnih meni. Pokušao sam zamisliti kako svake sekunde na ulici prođem pored jednog „ja“. Kako namirnice kupujem od istog poput mene, kako me liječi, uči, zapošljava, tu i tamo usluži, pozdravi još jedan ja. Isti, bez razlike, promjene. Zamislio i shvatio da ne bi bili samo bez razlike nego i bez duše. Shvatio sam kako su bespuća moje mašte u tim momentima iznjedrila jedan dosadan i sumoran svijet vegetiranja među identičnim jedinkama poput mene samog. Zamislio sam i shvatio da u takvom svijetu, od takvih jedinki, nikada ništa novo ne bi nastalo, ne bi bilo napretka, ne bi bilo novog znanja, ne bi bilo ničeg novog. Ne bi, jer tamo gdje je sve isto i gdje se razlike ne uvažavaju i ne može nastati nešto novo. Tamo gdje ne postoji osjećaj za vrijednost nećeg tuđeg ne mogu nastati nove vrijednosti. Tu, suštinski, nema vrijednosti. To bi bio prilično prazan skup još praznijih jedinki.

Zapitao sam se, zatim, ko nas je slagao da trebamo biti svi isti. Ne sve nas, ima nas koji uvažamo razlike, ima nas koji shvatamo da je svako od nas biće za sebe, da svako ima svoj karakter, stav, mišljenje, poglede, svjetonazore i šta sve ne. Ipak, ne mogu se oteti utisku da je većinu nas neko slagao da trebamo biti svi isti i da nas je, još gore, slagao da svi moraju biti upravo kao mi. Zapitam se, prečesto se zapitam, koliku dozu egocentrizma i bahatosti jedinka (da, jedinka, namjerno kažem jedinka) mora nositi u sebi da se uvjeri da svi moraju biti kao on(a). Koliki mora biti nivo neznanja i emocionalne neinteligencije da uopšte pomisli da sve što je drugačije automatski nije dobro.

Ne, ljudino, oprostit ćete mi na riječniku, ne moraju svi biti kao ti. Ne moraju ili čak ne žele vjerovati isto što ti vjeruješ. „Ali, Bog je rekao…“. Rekao je u tvojoj istini, nečijoj drugoj ne. Možda je, doduše, nečija istina slična, ali je nije rekao Bog već vanzemaljac ili neki od duhova dobra i zla. Svakako ima ljudi što vjeruju u stotine i hiljade Bogova i to je njihovo pravo koje im ne možeš oduzeti. U svašta danas ljudi vjeruju, imaju pravo na to. I možete misliti, ne moraju vjerovati isto što i vi, mogu drugačije, kolio god će nekome moždaova tvrdnja zvučati šokantno.

Ne, taj momak s dugom kosom nije prljav niti narkoman. Samo želi imati dugu kosu, sviđa mu se tako, raste mu kosa prirodno, kao i tebi koji je potkratiš na dužinu koju želiš. Ne, taj momak s kratkom kosom nije kriminalac. Ni taj s tetovažom. Samo rade sa svojim tijelom ono što žele i izgledaju onako kako žele da izgledaju. Možda ta grozna tetovaža ne njegovom/njenom tijelu predstavlja uspomenu na nekoga ‘ko više nije tu. To je njegova/njena tetovaža, to je njegovo/njeno tijelo. Kakav je***i problem imaš i s kojim pravom ih osuđuješ?

Ne, ta djevojka kratke kose nije „wanna be muško“ , jednostavno ne želi da nosi dugu kosu. Ne želi pratiti trendove, možda je čak zamislila svijet u kojem smo svi isti i također se zgrozila. Znaš li njenu priču ? Ne ?!? Pa od kud ti pravo da je osuđuješ. Otpepaj nazad u brlog, svoja posla gledati!!

Ne, ta djevojka u šorcu ili suknjici te neće sumanuto zaskočiti čim te ugleda. To što se ne libi obući tako da pokaže sav svoj sjaj i ljepotu ne znači da je čekala samo tebe koji si sopstvenoj ženi ili sestri obukao preširoke haljine. Ne dao Bog (vanzemaljci, duhovi dobra i zla ?!’) da se ko „zagleda“. Uh, šta će komšiluk reći. Ne, ne moraju svi biti kao ti i tebi bliski ljudi, nauči se poštovati druge. I držati jezik za zubima ako ne znaš nešto o nekome.

‘Ko vas je slagao da svi moraju imati iste poglede na svijet kao svi. Podržavati iste ideje, ideologije, političke opcije i gledati jednako na društvo i sredinu u kojoj žive. Iz koje ste jazbine izašsli s uvjerenjem da baš svi moraju biti kao vi. Nije svijet, sigurno, postojao prije vas i sada , logično, svi moramo da padnemo na zadnjicu (daizvinekočita) nakon što vaš intelekt ispljune kojekakve društveno-političke ideje i vizije. Nema veze što vam „Ježeva kućica“ (uz dužno poštovanje navedenoj knjizi i autoru) predstavlja prilično kompleksno književno ostvarenje.

‘Ko vas je slagao da moramo svi, gluho bilo i daleko, jesti isto što i vi. Ne, dragi moji, plaho me ne zanima šta smatrate sebi zabranjenim, ostavite me na miru da jedem šta se meni jede. A pogotovo ako ste, prateći trendove, u potpunosti prestali jesti meso i mesne proizvode. To, možete misliti, ne znači da svi trebamo tako uraditi. Čak i kada pređemo preko „jadne životinje“ opravdanja uvjeravate nas kako je svo današnje meso GMO. Ma čuj, šta mi kažete ? A ta soja što tako religiozno trpate u sebe raste na svetoj zemlji gdje ljudska noga kroči samo da pobere i servira je vama u tanjure skupa sa preostalom florom i faunom iz okruženja. Ili sam nešto propustio?

Ne, dragi moji, ne trebamo biti svi isti. Da trebamo bili bi, od starta, pogledajte oko sebe, milioni živih vrsta oko nas su identične jedinke(da ne nabrajam sad vrste životinja i ne glumim botaničara i zoologa, može svako smisliti dvije-tri takve). I te identične jedinke ostaju takve kroz milione godina. Ne mijenjaju se. Upravo zato što su identične. Nemaju tendenciju napretka i promjene ili je zanemariva. Međusobne razlike između ljudi su ono što nas krasi od samog nastanka naše vrste i što nas vuče naprijed, sve brže i brže. Doduše, ne vuče nas sve naprijed, mnogi tapkaju u mjestu smatrajući da svi trebamo biti isti. Poenta ovog teksta bi bila da si takvi, koji to smatraju, pomognu uvažavanjem razlika. Pomoći će sebi, prije svega, a zatim i svima nama. Ostajte mi zdravo svi.

Igor Porobija

Komentari

Neki baner