Ljepota Življenja By J.

Traži i dobit ćeš…

Traži i dobit ćeš – pisalo je na koricama knjige koja mi je privukla pažnju, dok sam se kao pas lutalica šunjala oko polica sa knjigama u gradskoj knjižari. Knjige su moja strast, moja prva ljubav i jedan istinski i čist dio mene. Znala sam da kao opsjednuta svićem uz romane engleske književnosti, ili ruske klasike, da plačem nesuđenim ljubavima i da volim svim svojim srcem glavne junake. Ne sumnjam da me većina razumije. Ovdje dolazite da bi čitali, zar ne?

Traži i dobićeš. Opet sam zurila u naslov knjige. Volim kad me knjiga pozove sa police, onda osjetim da sam za nju spremna. Nema loših knjiga. Ima samo loših trenutaka da nešto pročitate. Godinama unazad naučila sam da slušam svoju intuiciju za stvari i ljude oko mene.

Zastala sam još par trenutaka i opet pročitala naslov. Nije pisalo poželi i dobićeš, već traži. Na tren mi je bljesnulo pred očima koliko sam stvari u životu tražila, a nikad ih nisam željela. Sve mi je bilo dato. Sve što sam tražila. Pisala sam tekstove o neuzvraćenim ljubavima, o suzama, o nekakvim izmišljenim ljubavnicima i malo kad se prisjetim živjela sam takve veze.

Pisala sam dnevnike često kako sam umorna. Kako nemam vremena za sebe, kako me nervira ovaj i onaj. Sve što sam napisala živjela sam. Bivalo mi je dato.

Imala sam mrakova koje sam voljela. Kao tinejdžerka sam voljela to svoje stanje bezpomoćnosti. Tako sam i živjela. Međutim izgleda da je moja urođena ljubav za životom bila jaka čim sam odabrala put istinske slobode.

Skoro sam razgovarala sa kolegenicom na poslu o tome koliko zapravo ljudi ne žive ono što pričaju. I kako ne razmišljam ispravno jer rijetko koga žalim. Međutim, ja sam naučila da imam izbore za sve i da svako drugi ima. I da se ljudi dovode u stanja koja ne žele svojim izborima. Ako su tako izabrali ne trebam ih žaliti.

Traži i dobićeš.

 Shvatila sam da sam u jednom mometnu života zatražila mir. Spokoj i dobar vjetar.

Dobila sam ga naravno. Pogledala još malo po knjižari i izašla napolje.

Sunčan savršen proljećni dan. Kad sam prestala govoriti koliko sam ustvari divna poštena i iskrena? Kad sam počela razumjeti da to pričaju i rade samo oni koji to nisu.

Kad sam se prestala bilo kome pravdati i objašnjavati svoja djela?

Kad sam razumjela da svako ima svoju istinu. Pogledaš im život, čime se bave, šta žive, koga imaju pored sebe i spoznaš da druge ljude ne možeš ubijediti da je tvoja realnost tvoja istina. Počela sam da shvatam da oni imaju svoju. I da je to savršeno u redu.

Svaka moja misao o drugome neka se desi meni. Svaka tvoja misao o meni neka se desi tebi. Stvari tako fukcionišu i to me čini neobjašnjivo radosnom. Znam da ću imati ono što želim drugima i da će ljubav promijeniti svijet. Znam da grube misli ne služe mom miru i da riječi postoje da bi se izrazila ljubav.

Zahvalna sam što zračim onako kako zračim, jer ljudi oko mene dijele moju energiju i snove. Ne bojim se izdaje jer nikad nisam izdala. Ne bojim se prevare jer ne varam. Ne bojim se laži jer ne lažem.

Ne bojim se mraka jer živim u svjetlosti.

Voli vas vaša Jo ❤

Komentari

Neki baner