Život

Putevima svitanja…

Otkad znam za sebe voljela sam čitati i pisati. No, kako to obično i biva, pogotovo u našim krajevima, takvi interesi nisu predstavljali ništa drugo osim tek usputnog hobija koji pojedinac povremeno upražnjava dok se, ako je iti malo ozbiljan, bavi nekim prihvatljivijim poslom.

Još kao srednjoškolka pokušala sam razbiti tu predrasudu, kada sam u vlastitoj nakladi objavila svoj prvi roman. No, kao netko tko je, prije svega, bio odveć mlad da se nosi sa zahtjevima i očekivanjima „odraslih“ nisam nastavila hodati putevima svojih snova. Pridružila sam se klanu odraslih i marljivo pridonosila uhodanom, predvidljivom, sigurnom kolektivu.

Ipak, znate već kako to ide; kad živite ono što se očekuje od vas, ono što predstavlja većini ljudi nekakvu prihvatljivu mapu nečijeg života – ali ni u jednom dijelu ne ocrtava težnje vašeg srca – postanete nesretni. Nezadovoljni. Ono dijete u vama koje vjeruje u magiju života, u to da je svatko od nas jedinstven i da ima svoj put koji je obvezan slijediti, a ne pokoravati se, počne se buniti, zahtjevati vašu potpunu pozornost. U tom se trenutku nađete pred naizgled jednostavnim izborom: Ili ćete nastaviti biti ono što se od vas očekuje i pritom biti nesretni i nezadovoljni, ali potpuno sigurni, ili ćete riskirati i pokušati biti ono što zaista jeste, ono što zaista želite.

Ja sam željela pisati. Kao netko tko je svoju karijeru gradio u korporativnom svijetu, prebaciti se s jednog takvog zanimanja u nesigurni i nestalni spisateljski svijet, činilo se ravno samoubojstvu. Pa opet, pitala bih se: Živimo li ga za sebe ili za druge? Živimo li ga da bi bili nesretni ili da bi dali sve od sebe da pronađemo ono što nas ispunjava i čini sretnima? Ono što je ironično, tek kada počnemo slušati sebe, a ne druge, zapravo i imamo nešto za ponuditi drugima, jer naša oslobođena kreativnost počinje stvarati čuda.

I tako je odluka pala: Pišem. Počela sam s Facebook stranicom i kratkim mislima, kasnije s pokretanjem bloga, a u međuvremenu slagala se u glavi i ideja o romanu. Kad sam ga počela pisati nisam točno znala kako će teći radnja, koja će mu biti centralna tema, no s vremenom ulomci su se počeli nizati, a lepeza ideja otvarati i trebalo je samo izabrati. Ima nešto posebno kod pisanja romana; to kreiranje likova u glavi – od izgleda, ponašanja, karakternih crta do toga kakve će ih nedaće zadesiti, kako će se s njima boriti i u konačnici hoće li ih i kako pobijediti – taj osjećaj slobode je divan i vrlo brzo s tim ljudima, koji postanu redovni stanovnici vašeg uma, razvijete poseban odnos, postanu vam poput najboljih prijatelja za koje bi voljeli da su stvarni, da ih možete vidjeti i popiti s njima kavu. Budući da sam i sama prolazila kroz promjene i doživljavala svojevrsne spoznaje vezane uz svoj odabir profesije, nekako se prirodno nametnulo da i u romanu glavna tema bude upravo ta: Taj bolni i zastrašujući proces promjene i samospoznaje.

Putevima svitanja je roman o mladoj ženi koja se nalazi na prekretnici svog života, raskrižju na kojem je muče dvojbe poput nastaviti starim utabanim putem ili krenuti nekim novim, ostati zaogrnuta sigurnošću potiskujući tiho nezadovoljstvo koje je tišti u nutrini ili se otisnuti u nepoznata polja koja, iako nepredvidljiva, nude ono za čim cijeli svoj život traga; unutarnji mir i život krojen po svojim pravilima.

Radnja prati tridesetogodišnju fotografkinju Tinu pred jednom od važnijih odluka u životu; stupanju u brak. Između dvojbi oko ispravnosti te odluke, zaručnika koji ljubav mjeri kontrolom i emocionalnom manipulacijom, muče je i posljedice teškog djetinjstva i mučan odnos s prerano umrlom majkom alkoholičarkom. U svom tom kaosu, upoznaje Luku, čovjeka čiji drugačiji pogledi na svijet dovode u pitanje ispravnost njenog životnog puta i tjeraju je da preispita vlastito poimanje ljubavi i života.

Poput svih nas, žestoko se opire promjenama, donosi neke naizgled sasvim pogrešne odluke, pa opet sve kao da je vode upravo onom čemu je najviše čeznula; kidanju nezdravih odnosa, kako sa samom sobom tako i drugima, i kretanju na trnoviti put samospoznaje. Izgubivši sve, na nagovor prijateljice Matee odlazi u Irsku gdje počinje njena avantura pronalaska sebe, opraštanja i otpuštanja, te prihvaćanja odgovornosti za sve aspekte svog života.

Priča je plod mašte, ipak neki likovi temeljeni su na stvarnim osobama, a svi opisi Dublina preuzeti su sa mog osobnog bloga Dublin efekt.

“Putevima svitanja” biti će uskoro u prodaji, a upravo ovdje na Amazonkama imate priliku pročitati prvih šest poglavlja romana i zaviriti u zanimljivi Tinin svijet. Prvo poglavlje dolazi sljedeće nedjelje…

Brankica Stanić

Komentari

Neki baner