Stihovi

Višnjik…

Ne sjećam se da sam ti
ikad dala dopuštenje
da staviš ruke na moje oči
i rasvijetliš me žeravom
iz svojih prstiju.
Crni teatar sjena, labudova
i olovnih vojnika
prognanih u višnjike
bez plodova.
Preuzmi njihovu bol
na te svoje smjerne ruke
i otpravi je u košarama berača.
Ne sjećam se da sam ti
ikad dala dopuštenje
da odmakneš ruke sa mojih očiju.
Sjedim u sobi ispod sata
koji tuče podne.
Ili ponoć.

Branka Cukrov – Belak

Komentari

Neki baner