Život

Mala metropola na Dunavu…

Nakon kratke pauze, opet se vraćamo s putopisima i putovanjima. Ovaj put ćemo „skoknuti“ do Slovačke, tačnije njenog glavnog grada, Bratislave i time započeti seriju pisanja o takozvanim „Visehradskim gradovima“.

Riječ „Hrad“, inače, u češkom i slovačkom jeziku označava dvorac ili zamak, a „višehrad“ je dvorac ili zamak na brdu. Navedena referenca odnosi na dunavske ljepotice Bratislavu i Budimpeštu, te na njegovo veličanstvo na Vltavi, Prag. Seriju pisanja o navedenim gradovima počinjemo, očigledno, od najmanjeg.

Bratislava je glavni i najveći grad Slovačke, a smješten je na obalama Dunava. Od Beča je udaljen svega 60km, a nalazi se i veoma blizu takozvane >“tromeđe“, od granice s Austrijom udaljen je 4 kilometra, a od one s Mađarskom 13. Grad je istoriji nosio naziv Poszony (Mađarski) odnosno Pressburg (Njemački), a na našim prostorima bio je ustaljen naziv Požun. Igrao je veoma važnu ulogu u istoriji Bratislave i općenito dijela Europe gdje se nalazi, osobito u vrijeme Austrougarske monarhije, a poznat je i po prvim štampanim novinama na Mađarskom i Slovačkom jeziku.
Najveća znamenitost grada je već spomenuti Bratislavski dvorac. Ipak, prilaz dvorcu vodi vas preko neobičnog mosta koji će vam sigurno „ukrasti“ pažnju. Slovaci ga zovu Novi most, a riječ je o spomeniku iz doba socijalizma. Zadnje je dugačko 430m, a visoko 84m.

Pri vrhu tornja nalazi se restoran do kojeg se dolazi liftom. Možete se odlučiti na pogled na dvorac (i ostatak grada) iz poznatog restorana ili jednostavno nastaviti dalje prema malom ali lijepom dvorcu. Jedan od manjih europskih dvoraca , barem kada je riječ o onim poznatijim, neće vas oduševiti, no boravak na uzvišenju će sigurno biti ugodan, što zbog ambijenta kojim ste okruženi, što zbog jako lijepe panorame Bratislave. Sa strane Dunava na kojoj se nalazite je stari grad, a s druge strane rijeke ćete, barem za lijepog vremena, lako primijetiti nove gradske četvrti i blokove zgrada koje se šarene. Također, turisti (a nerijetko i lokalci) vole se našaliti da je dvorac ustvari stolić okrenut naopako, aludirajući pritom na 4 identična (i simpatična) tornja koja se nalaze na krajevima glavnog zdanja.

Po silasku u niži dio grada lako ćete primijetiti visok toranj u baroknom stilu. To je katedrala Sv. Martina, skromna barokna katedrala koja je, bez obzira na svoju skromnost, svjedočila krunjenju ne malog broja kraljeva i kraljica, a simbolični ukras koji podsječa na krunu se nalazi na vrhu tornja. Unutrašnjost je ukrašena veoma lijepo, ne s previše boja i glamuroznih detalja, no jako ukusno, a s obzirom da je ulaz svakako besplatan definitivno vrijedi ući i vidjeti šta ima da ponudi.

Nastavak šetnje vodi vas do Mihaelovog tornja. Mihaelov toranj, također „dorađen“ u baroknom stilu, jedina je preostala gradska kapija iz srednjeg vijeka, vremena kada je donji dio grada bio opasan zaštitnim zidinama. Od tornja se dalje nastavlja prema glavnom trgu kojim dominira izvana skromna franjevačka crkva, te veoma lijepa stara gradska Vijećnica. Na trgu se još nalazi i Rolandova fontana, nazvana po legendarnom vitezu i zaštitniku grada, te kip koji se zove Napoleonov vojnik, uspomena na dolazak Napoleonove vojske. Neki čak tvrde da kip predstavlja i samog Napoleona, no, taj sud ćemo ostaviti vama.

Od glavnog trga u ovom malom gradiću, možete još prošetati do Pozorišta, jako lijepe građevine iz perioda Austrougarske monarhije, a na putu prema istoj „pozdravit“ će vas Schone Nazi, kako lokalci zovu kip čovjeka koji je skinuo svoj šešir u znak pozdrava. Svega par koraka nakon nepomičnog „prolaznika“ srest ćete i Ćumila, radnika u kanalizaciji koji je izašao na pauzu ili završio s poslom. Ćumil je, zarad nesavjesnih vozača, dva puta ostajao bez glave, te mu je zbog toga dodan i saobraćajni znak.

Glavni grad Slovačke neće vam prirediti impozantne objekte i lokacije, no sigurno hoće lijepe uspomene. Dvorac na brdu uz simpatičan donji grad sigurnoće vam se svidjeti. Primijetit ćete i veoma povoljne cijene hrane i pića, osobito piva, po uzoru na susjednu Češku, a tu i tamo na ulici ćete i pronaći pokoju kobasicu, sličniju Njemačkoj nego Češkoj izvedbi. Hoćete li autom, autobusom, avionom ili pak doploviti Dunavom, ostavljam vama na izbor. Do čitanja.

Igor Porobija

Komentari

Neki baner