Život

Muškarci su svi isti…

„Muškarci su svi isti!“ govori mi glasom iz kojeg se prezir prelijeva kao voda iz prepune čaše. Oči su joj vlažne od suza, crnilo od maskare pojačava joj podočnjake koje brižljivo održava redovitim nespavanjem. Upravo je prekinula još jednu vezu koja je svoj kraj dočekala manje više jednako kao i sve ostale; otkrićem da muškarac pokraj nje nije princ iz njenih snova kako se na prvu činilo.

Točnije potpuno je isti kao i onaj prije njega i onaj prije njega i onaj prije njega. Svi odreda su se ispostavili kao prevarantski gadovi koji su nemilosrdno gazili po njenom srcu kao što netko gazi po običnoj travi – bez razmišljanja i ikakvog suosjećanja.

Iako otprilike pretpostavljam gdje griješi, ne govorim joj ništa. Ne zato što mi nije stalo, ni zato što joj ne želim pomoći, upravo suprotno. Moje uplitanje koje bi uključilo i govor o tome da je u cijeloj situaciji ona ta koja snosi veliki dio krivice, možda i veći nego dotični princ, prouzročilo bi više štete nego koristi.

Ne možete pomoći nekome tko ne traži pomoć. Nekome tko smatra da u ničemu ne griješi i samim time nema mjesta za nikakve popravke.

Njen se monolog nastavljao i nastavljao; dala mu je sve, bez sustezanja, vjerovala mu je slijepo, sve rečenice počinjala i završavala sa mi ili on, baš nikada ja. Svi oko nje bez sumnje su znali kada je u vezi – mijenjala je svoje ponašanje i svoj fizički izgled, ovisno o tome što je trenutni muškarac s kojim je bila preferirao kod žena. Plavuša? Nema problema, iako je čitav život zakleta crnka. Uske, dekoltirane majice i visoke potpetice? Može, zašto ne? Nema veze što ih inače prezire. Isto je i sa omiljenim jelima i pićima, mjestima za izlazak, hobijima – svi oni su se mijenjali ovisno o potrebama njenog trenutnog partnera. On je predstavljao božanstvo koje, ako mu prinese dovoljno veliku žrtvu, ne može nikad otići, ne može nikad prestati voljeti svog najvjernijega poklonika.

Ipak svi redom su odlazili, tko ne bi? Tko zaista može voljeti i poštovati nekoga tko ne voli i ne poštuje sebe? Tko može ne osjetiti sažaljenje pri pogledu na dušu koja se lomi i na sami nagovještaj laganog povjetarca jer ne vjeruje dovoljno sebi i svojoj prosudbi?

Djevojko draga, ne biraju te oni – ti biraš njih. Nisu oni svi isti – ti uvijek biraš iste. Ti si uvijek ista. Ti si ta koja vjeruje da će sreću naći ako se odrekne sebe, ako se prilagodi tuđim potrebama, jer vjeruješ da svatko voli onoga koji čini, ponaša se i djeluje u potpunom skladu sa svim našim željama.

Pogrešno! Znaš li koga se zaista voli? Zaista poštuje?

One čija je aura obavijena samopouzdanjem, samopoštovanjem, one koji se bore za sebe, za vlastite stavove, koji umjesto mlakih kopiranja tuđih očekivanja imaju svoje ideale u koje vjeruju, za koja se bore i zbog kojih posjeduju onaj sjaj u očima… Sjaj koji privlači i osvaja druge. Sjaj zbog kojeg ti drugi ne odlaze već ostaju dugo, dugo…

Zato drugi put kad se zaljubiš i pomisliš kako bi bilo lijepo od tebe da se spotakneš o svaku želju svog muškarca jer ćeš na taj način njega učiniti sretnim – razmisli dobro. Zamisli da je situacija obrnuta, da pronađeš partnera koji je tvoja sjena, koji skače na svaku tvoju riječ i poput poslušnog psića čini sve ono što smatra da bi tebe moglo učiniti sretnom. U početku bi vjerovatno bila ponosna, imponiralo bi ti, zabavljalo te. No s vremenom, bi li ga zaista mogla cijeniti? Poštovati? Voljeti? Ili bi na svaku njegovu riječ i radnju reagirala sa sažaljenjem, pitajući se gdje je onaj sjaj, ona iskra jedinstvenosti koja ga je krasila kad ste se tek sreli, kad je je još uvijek bio netko svoj, netko tko je imao nešto svoje za ponuditi.

Otišla bi, vjeruj mi. Kao što i svi oni odlaze.

Okani se bajki, glupavih ljubavnih romana u kojima se žena prečesto odriče sebe u čast svom alfa mužjaku. Nisi stvorena da bi bila nečiji rob, sluškinja, seksualna igračka, sjena. Niti ti treba muškarac koji upravo to traži. Kvalitetan odnos treba ispunjavati obje osobe, ne samo jednu. U kvalitetnom odnosu nema mjesta samoživosti, pokoravanju na bilo čiju štetu.

Nisu muškarci svi isti – ti biraš iste. I samo na tebi leži odgovornost razbijanja te gadne navike.

Brankica Stanić

Komentari

Neki baner