Nisam znao da smo toliko veliki da nam se svemir klanjao!
O našoj ljubavi se šapatom pričalo u najudaljenijem djelu galaksije.
Ali nisam znao!

Zajedno smo odlučivali o životu na Zemlji.
Imali smo snagu da povlačimo mora, isušujemo rijeke, ali nisam znao!
Jedni su se tebi molili dok sam ja drugima bio samo vodič kroz tamu.
Tebe su slavili i pjevali ti dok bi mene samo vukovi pjevom pozdravili .

I zvijezde oko mene su znale i ogovarale nas ali nisam znao!
Ni tada nisam znao da ne idemo skupa.
Ne sto smo željeli, nego takva nam sudba.
Ti bijaše dan a ja noć!
tvoje zore moji sumraci.

Ponekad bi se sreli pogledima i stali na tren jedno pored drugog, a na zemlji bi nastala pomrčina.
Ali nisam znao!

Nismo mogli biti skupa, vječito razdvojeni i prokleti.
Ponekad bi ostao na nebu da ti se divim.,
Ali ti me ne bi primjetio jer bi ostao samo izblijedjeli sjaj na nebeskom svodu..

Ali sada znam!

Slaven