Stihovi

Da mu budem netko…

Tišina…
čuje se samo zvuk lupkanja prstiju po tipkovnici.
Sjedim za stolom, zurim u komad papira i razmišljam.
Razmišljam o njemu, i tko sam mu ja…
Gdje sam ja u njegovoj priči?
Samo sporedni lik kojeg usputno pozdravi
i pita kako je, te se vrati svojoj igrici.
Sjedim tako… prevrćem olovku po rukama,
kad čujem da ustaje, da dolazi…
On… moja ljubav….
Uzima cigaretu i odlazi.
Ah, lažni alarm…
I dalje se pitam tko sam mu ja,
i ima li uopće mjesta za mene u njegovom životu?
Ni poljupca ni zagrljaja.
Krenem spavati.
Vučem se tromo i tužno do kreveta.
Legnem kraj njega i osjećam se tako prokleto samo.
Krajičkom oka ga pogledam…
nije ni primjetio da sam ovdje.
Da li ja uopće postojim?
Ili sam za njega samo duh?
Okrećem se na drugu stranu sa mišlju da sutra će biti bolje.
Da ću sutra njemu ipak biti netko.

Amalka Štuka

Komentari

Neki baner