Život

Ljude razdvajaju samo navike…

Uhvatim se nekad kako se lijeno valjam svakodnevnicom. Poput morskog vala za vjetrovitog, sunčanog dana konstantno se, uljuljana predvidljivošću i sigurnošću svojih radnji, provlačim kroz dane dok se ne razbijem o potpuno istu hrid i raspem na uvijek istom mjestu; obali smrtonosne rutine.

Bili u vezi ili braku ili ne, bili zaposleni ili ne, mladi ili stari, radili posao svojih snova ili tek nešto samo da platite svoje račune – svi, ako ne pazimo, upadamo u istu zamku koju neprestano ponavljanje istih radnji nosi sa sobom.

Uzimamo ljude i stvari koje nas okružuju zdravo za gotovo. Ne prepoznajemo vrijednost onoga što imamo i često smo prema tome nemarni, ponekad čak i potpuno nezainteresirani iako uredno beremo plodove osigurane nam samim njihovim prisustvom.

Ne znam kako kod vas, ali kod mene prepuštanje rutini obično rezultira nekakvim neugodnim iskustvom koji mi opali šamarčinu i kaže nešto u stilu: trgni se glupačo, tvoje vrijeme na ovom svijetu je ograničeno, trebaš li ga zaista provoditi nesvjesna vrijednosti oko tebe koje ti obogaćuju život?

Naše nas obveze često čvrsto stegnu uza se, naša potreba da znamo svaki svoj naredni korak često nam učini mrskom i samu pomisao na iskakanje iz ritma u kojem se nalazimo. Pa opet, svaka naša duža predvidljivost nam je naporna, osjećamo je kao omču oko vrata i pitamo se dok se vrtimo u krug da li je trava kod susjeda zelenija? Da li drugi žive zanimljivije i bolje živote od nas?

A zapravo sve što trebamo je osvijestiti sve vrijednosti i ljepotu koja nas okružuje, zamutiti savršeno mirni i predvidljivi tok rutine, podsjetiti se s vremena na vrijeme da su nam male konstantne promjene potrebne bez obzira koliko ih se istovremeno užasavali.

Recimo da ste u dugogodišnjoj vezi. Sa svojim dragim provodite poprilično vremena, toliko da vam s vremenom počne ići na živce. Sve one sitnice koje ste prije smatrali simpatičnim i koje ste zapravo jako voljeli, sad bi da ih nema, ponekad vam i način na koji diše diže tlak.

Ne, tvoja poštapalica, u principu, nije simpatična, iritantna je. Ne, tvoje bokserice na kojima piše bog seksa nisu odraz tvog smisla za humor već upravo suprotno – tvog nesmisla. Ne, ostavljanje šalica od kave posvuda po kući nije odraz tvoje genijalne kreativnosti koja te pogodi u najneočekivanijim trenucima, već odraz tvoje nemarnosti i boli me k…. stava. I tako dalje, i tako dalje. Slobodno nastavite niz, vjerujem da vam neće biti teško.

Nakon nekog vremena u vezi, kao i u svemu drugome, dogodi se navika. Osjećate se sigurno, pouzdano, uljuljani ste u moru naizgled dobrohotne rutine. I dok uživate u tom osjećaju, istovremeno ga i prezirete, čeznete za nečim novim, za vatrom i strašću.

I što sad? Sjedite i cvilite? Možda i uništite sasvim dobru vezu? Savim dobar posao? Ili se pokrenete? Prestanete svoj život i ljude u njemu uzimati zdravo za gotovo i poduzmete aktivnosti koje nadograđuju i obogaćuju vaše odnose, kako sa samom sobom tako i drugima. Umjesto konstantnog jadikovanja i prigovaranja dopustite zahvalnosti da vas vodi kroz život…

Dovoljne su tek sitnice. Jednostavne sitnice koje čine razliku između sretnog i nesretnog života. No, s druge strane, jednostavnost je oduvijek i bilo najteže postići, zar ne?

Brankica Stanić

Komentari

Neki baner