Život

Reče Bog: Neka bude slobodna volja…

I bijaše slobodna volja… I bijaše odluka raznih, neka gora, neka bolja…

Tako je to počelo, Božanstvo Vrhunsko dade nam ju, Volju Slobodnu… I zlorabismo je, ajme više od svega je zlorabismo… Jedni drugima nažao činismo… I dalje to činimo… Ali, nije ipak sve tako crno… Idemo redom.

Slobodnom voljom odlučih zaposliti se baš u toj školi. Gdje su baš svi profesori osim mene bili strogi. O da, mislila sam, prvo zaposlenje, i ja ću biti stroga. Heh. He he. Hell no. Otkrila sam da taj posao nipošto ne radim zbog novaca. Nego jer jako, jako marim za ta mala krhka (i ona druga, nimalo krhka, ali o tom ćemo kasnije) bića zvana učenici. Da mi nisu, kao ostalim profesorima dotične škole, ti učenici samo način zarade, samo brojevi, samo vojnici koje se treba postrojavati i pokoravati. Ne, ja sam ih zaista voljela voljela voljela.

Bila je to moja slobodna volja, biti toliko osjećajna i mareća, usred hrpetine odraslih na nekim puno hladnijim frekvencijama. Bila je moja slobodna volja odabrati teži, apsolutno neutabani poslovni put. Kojeg ni nisam smatrala tek poslovnim – ne, niti jedan profesor na svijetu nije samo profesor, on ulazi u učionicu i kao privatno biće, kao čovjek ili nečovjek, i ne može izbjeći pokazivanje svojih najprivatnijih osobina. Takva je priroda tog posla. Ne mora otkrivati niti jedan svoj privatni DOGAĐAJ ali svoje OSOBINE ne može sakriti.

Najvažnija osobina svakoga od nas je kako se odnosimo prema drugima. Jesmo li topli ili hladni. I ne, ne priznajem kao tople one “ljude” koji su privatno, svojim bližnjima, topli, a na poslu, na ulici, na cesti, u javnom prijevozu, ovdje, ondje hladni. Ne možeš biti tu ovakav, tamo onakav. Moraš biti dosljedan. Bog nas je stavio na ovu planetu iz samo jednog razloga, da jedni drugima budemo dobri. Topli. Humani. Čovječni. SVIMA. Ne samo nekima, selektivno.

Dakle, slobodna volja… Ja sam slobodnom voljom odabrala biti topla/humana/čovječna (ne kažem prepotentno da u svakoj situaciji uspijevam, ali se definitivno trudim, i stalno mi je to početna intencija) uvijek i svagdje, i privatno i na poslu i prema nepoznatima na ulici… Na poslu – ta mala (ne)krhka bića zvana učenici osjećajno sam tretirala… A oni mene? Kako koji… SLOBODNA VOLJA.

Kad bih morala onako statistički, numerički se izraziti – moje iskustvo je poražavajuće. Nažalost, bilo je više onih učenika koji su zlorabili moju dobrotu i danu im slobodnu volju da budu dobri ili loši, te su odabirali biti loši. Ne, ne krivim njih. Upoznala sam sasvim dovoljno njihovih roditelja, i da mi je do krivljenja, više bih njih mogla okriviti nego djecu im. Jer na dobro reagiraju zlim. Što na kruh reagiraju kamenom. Ali ne – ja krivim širi društveni kontekst, širu zajednicu, vremena u kojima i prostore na kojima živimo, kolektivnu (ne)svijest, iskrivljene kriterije, itd. – no to bi već bila neka druga tema, to je opširniji sociološki problem, zašto su negdašnje generacije na dobro uzvraćale dobrim a sada na dobro uzvraćaju uglavnom lošim. Sad je slobodna volja bitna.

Znači, ja sam s mojim učenicima vrijedno radila, ali nisam im nametala strogu disciplinu. Radilo se ležerno, opušteno, u toploj prijateljskoj atmosferi. Nije mi bio cilj da svi imaju 5 i da od straha od mene stroge svi glume pristojnost i dobrotu. Naprotiv. Mojom slobodnom voljom odlučila sam se dati im slobodnu volju, da uče ako smatraju da im je korisno učiti, ili da ne uče ako ne smatraju da im je učenje korisno; da budu fer i korektni i topli prema meni ako smatraju da tako treba biti, ili da budu nefer, nekorektni, hladni, bahati, ako to nalaze boljim odabirom…

Voljno sam odabrala za mene teži put, zahtjevnije i stresnije poslovno okruženje, ali, moji učenici su imali ocjene od 2 do 5 iz znanja (jedinice ipak nisam zaključivala, i opet moja slobodna volja) i bili odlični, vrlo dobri, dobri, dovoljni ali nažalost i nedovoljni u ponašanju, u ljudskosti… Ali tako sam htjela, tako sam slobodnom voljom odlučila, VIDJETI TKO JE TKO… A ne držati ih u pokornosti i strahu pa da mi glume da su vrijedni, i da su dobri ljudi, samo iz straha od posljedica, konzekvenci, kazni, loših ocjena, odgojnih mjera, pozivanja roditelja im u školu, …

Slobodnom voljom, mojom i njihovom, vidjeh tko je tko… Tko na dobro uzvraća dobrim, tko “srednjim”/”smiksanim”/neutralnim, a tko zlim… Slobodnom voljom obaju strana vidjeh kakav je tko, vrijedan, polu-vrijedan (“kampanjac”) ili lijen, kad im je dano da odluče hoće li učiti ili ne… Valjda je zato i Bog nama dao slobodnu volju… Da se vidi što ćemo odabrati učiniti s njom… Ne bi imalo smisla da svi glumatamo, da smo prisilno ono što nismo… Da fejkamo, da se foliramo da smo svi dobri…

Uvijek ću radije SLOBODNOM VOLJOM birati neuljepšanu istinu nego uljepšanu laž. Odbijam živjeti u zabludi, u prividu, u neistini. Teži put? Kako kome. Meni osobno teže bi bilo živjeti u laži. Kad znam istinu, onda mogu i djelovati u skladu s njom. Nije li moj posao ODGOJNO-obrazovni? Ja mogu i MORAM odgajati, mijenjati istinu ako je trenutno nelijepa, pokušati uljuditi djecu ako su još za sada neljudi… A kako bih to mogla da se svi foliramo i živimo šarenu lažu, privid pristojnosti i vrijednoće?

Mislila bih da je sve u redu, i kao većina drugih profesora stavljala svoju obrazov(a)nu ali neodgajajuću i hladnu glavu i hladno srce u pijesak zvan NABRIJANOST NA OBRAZOVANJE KAO PRIMARNI CILJ… Halo, prosvjetni radnici, stavite ODGOJ i ISTINU na prvo mjesto… Lako za konjunktiv pluskvamperfekta pasiva tranzitivnih glagola, za SKLONIDBU (preglupa nova riječ za deklinaciju) ili za sintaktičko-semantičku valenciju predikatora, DJECU TREBA POUČITI LJUDSKOSTI, TOPLINI, (SU)OSJEĆAJNOSTI, LJUBAVI, JER SVE TO SVE VIŠE TRAŽE U RJEČNIKU STRANIH RIJEČI!!!

A kako to poučiti djecu ako smo sami hladni, nehumani, nefer, prestrogi, prenabrijani na preveliku količinu nepotrebnog gradiva (“Ako ja to sve znam, moraš i ti.”, prestrašan stav nabrijanih profesora) DOK DJECA VAPE ZA ODGOJEM, TOPLIM ODGOJEM, ZA TIM DA IH NAUČIMO NA DOBRO UZVRAĆATI DOBRIM… Jer, sva ova bezvoljnost i agresivnost kod većine današnjih mladih nije ništa drugo nego VAPAJ UPOMOĆ, oni nisu sretni dok na dobro uzvraćaju zlim, odgovorno to tvrdim nakon 17 godina radnog staža s učenicima srednjih i osnovnih škola…

Dajmo našu hrvatsku slobodnu volju potoplimo, po uzoru na Finsku, koja će 2020-e godine ukinuti sve školske predmete… Hajdemo primarno ODGAJATI našu djecu, da budu topli i fer i sretni, a lako za obrazovanje, naučimo ih da SAMI UČE, da ŽELE UČITI, NAUČIMO IH UČITI, ne ubijajmo ih u pojam prevelikom količinom gradiva… Ne smanjujmo im samopouzdanje zbog gradiva, pa svugdje mogu naći ČINJENICE, ali rijetko gdje PRAVILAN ODGOJ, HUMANOST, TOPLINU… Učimo ih manje ali da to bude TRAJNO znanje a ne da nabubaju napamet more činjenica koje će za par dana nakon ispita / odgovaranja zaboraviti…

Ne ubijajmo ih lošim ocjenama, ma pa profesor je kriv ako mu učenik ne zna barem za dovoljan… Ili učenike ne zna naučiti, ili ima previsoke kriterije… Sjećam se, prije skoro 4 desetljeća mi je prijatelj iz Italije, polu-Hrvat polu-Talijan, rekao da oni u osnovnoj školi UOPĆE NEMAJU OCJENE! (Talijani su slobodnom voljom odlučili da je to ispravno…) A ne kao moje dijete prije 3 godine, da i ona i cijeli razred kod prenabrijane djecu-u-pojam-ubijajuće i dakle užasno-krivo-odgajajuće učiteljice U PRVOM OSNOVNE DOBIVAJU JEDINICE IZ MATEMATIKE, PRIRODE, SVEGA!!!??? Ja sam SLOBODNOM VOLJOM moje dijete ispisala iz te škole i prošla je u drugoj školi prvi osnovne s odličnim, ali ostali siročići čiji roditelji očito nisu imali TAKVU SLOBODNU VOLJU DA IM NEKA FRUSTRIRANA ISKOMPLEKSIRANA BABA NE UBIJE DIJETE U POJAM ZA CIJELI ŽIVOT su prošli PRVI OSNOVNE S VRLO DOBRIM I DOBRIM!!!??? Prežalosno korištenje slobodne volje te učiteljice iz pakla, tog ravnatelja, tog kolektiva, tih roditelja… Na štetu dječice,ni krive ni dužne…

Napisat ću ja još barem jedan tekst o slobodnoj volji, taj put s ljepšim primjerima korištenja slobodne volje… I napisat ću još jedan, o mom osobnom viđenju Božjih razloga “uvođenja” slobodne volje među nas čud(es)ne (ne)ljude… I napisat ću ja još puno puuunooo tekstova… Kraćih i dužih… Ljućih i veselijih… Zato. čitajte me…I ne zamjerite što se danas zanesoh, valjda vas ne udavih previše… Kad je tema srcu bliska, ruka ne staje…

Lidija Matorić

Komentari

Neki baner