Razmišljanja

Treća prilika…

Vrijedi li u životu nekome ili nečemu stalno davati šansu iznova, dati još jednu, pa drugu pa treću priliku? Vrijedi li nekome davati priliku da vas povrijedi iznova i iznova, again and again ?
Da li ispadamo budala tada ? Ponižavamo li sebe uvijek s davanjem prilike ?

Vrijedi li taj netko da stalno gaziš sebe zbog njega/nje ?????

Ako je prava ljubav, vrijedi dati priliku, ne samo osobi koju voliš, već i vama oboje. Ali samo i jedino samo ako je prava ljubav. Ako osjećaš da je to to, da za vas ima budućnosti. Ako su to neke sitne greške, koje oprostimo kad volimo. Svi mi u životu nekad napravimo neku glupost, bezazlenu. U trenutku ljutnje, razočaranosti, izreknemo ono što ne bi trebali. Takve stvari s vremenom naučimo opraštati (mislim, nitko nije savršen, niti su nam svi dani jednaki, niti se mi svaki dan osjećamo isto)… sve je to život i oprostimo jer volimo nekog.

Kad shvatite da netko nije za vas i da opraštanjem toj osobi, omalovažavate sebe, tada je vrijeme da više ne date nijednu priliku. Jednom kad krenete putem samozavaravanja, bit će bolje, ma još samo ovaj put(ma on mene voli,hah, a daleko je to od ljubavi), jednom kad krenete opraštati nauštrb sebe i svojih osjećaja, teško je pronaći novi put. Stalno vas nešto vraća i vraća toj osobi. Zapnete u tom nekom međuprostoru i životarite misleći kako će sutra biti bolje.

NEĆE!!!!

Teška je ta borba koju neprestano vodite u sebi.Ulovite sami sebe kako tražite opravdanja za svaku ružnu izgovorenu riječ, za svaki verbalni šamar nanesen vama i vašim osjećajima(jer da ne osjećate ne bi vas tako boljelo). I ne samo da opravdavamo pred sobom već i pred onima kojima je uistinu stalo do vas..

Zapitajmo se, kad smo sebi dali drugu, treću, četvrtu…… priliku ?

Da napokon prodišemo punim plućima. Kad smo zadnji puta nešto lijepo učinili sami za sebe? U toj strci i zbrci sa opraštanjem zaboravili smo na sebe ! Tako nam se cijeli život počne vrtjeti oko te jedne osobe. Odjednom se nađete kao u zatvoru, Počne vas gušiti, steže vas u prsima, stalno vam se plače, osjećate knedlu u grlu. Osjećate kako vam je dosta, vapite za čistim zrakom. Onaj oko vas je postao zagađen.

Jednog dana smognete snage i kažete zbogom tom osjećaju. Krenete polako novim stopama jer u vama više nije ostalo snage za pružanjem još jedne prilike. Iscrpilo vas je psihički. Nije u vama ostalo više ništa za dati toj osobi. Nema više mjesta za još jednu priliku. Nema više mjesta za silna opravdanja. Nema !

Vrijeme je da počnete voljeti sebe, da sebi date priliku. Volite li sebe ? Zapitajte se, volite li uistinu sebe ? Vjerujte, dok god ste si dozvoljavali takve stvari, niste voljeli sebe!

Počnite se voljeti najviše na svijetu, Dajte si priliku da postanete sebi prvi.Dajte si priliku da dišete punim plućima. Kad sebi date priliku, dali ste i drugima da vas vole baš onakve kakvi jeste. Dali ste im priliku jednu i jedinu da vas vole a ne da vas omalovažavaju, ponižavaju, zavaravaju.

Dosta je bilo davanja prilika drugima.Vaš mir, moj mir nije vrijedan više davanja trećih prilika!

Kristina Jelenčić

Komentari

Neki baner