Život

1 dio. Baba kao faktor…

Ona je prelijepa mlada djevojka. Radišna, vesela, glasna, topla, socijalno osviještena, financijski samostalna i s dobrom dozom životne zrelosti, iako još nema 30. Morala bi biti sretna, ponosita, voljeti se i poštovati samu sebe. Morala bi kažem, no odgojena je da vjeruje kako nije jednako vrijedna kao muškarac, da joj bude jasno da nema pravo očekivati da ju se poštuje kao čovjeka, već samo kao ženu. Poštovanje žene na balkanskom jeziku ima spornu konotaciju koja se nivelira prema volji muškarca. U svaku kost joj je usađeno poimanje njenog postojanja shodno spolu.

On je muško! Rečenica koja odzvanja oko nje, koja je usađena u njen mozak, mišiće, tetive i kosti. Iz primjera oko sebe polako shvaća gdje joj je mjesto i što joj je dozvoljeno, a što nije. Gdje je granica za nju, a gdje za brata, oca, prijatelja i mladića kojeg voli. Društvo i okolina pobrinuli su se da joj podrežu krila, da joj stisnu mozak i da ju svako toliko spuste koji metar ispod zemlje. Motivirajuće poruke namijenjene ženskoj djeci pri odrastanju, su sljedeće:

Žensko si! – izgovoreno je ispod glasa, ali čvrsto, s prstohvatom poruge i par zrna pritajene prijetnje.
Pazi!! – također se izgovara tiho, s dramatičnim pogledom i pomalo prijetećim stavom tijela.
Pogni glavu! – stav tijela je otvoreno prijeteći, ton koji ne trpi pitanja, a pogled metalan i uprt ravno u mozak.
Skrati jezik! – naredba izgovorena otvoreno prijeteći, glasna i konačna. Ne trpi preispitivanje, niti dozvoljava digresiju. Obično se koristi kad je prisutna publika, jer tada ima dupli učinak- izaziva sram i publici šalje poruku da je Djevojka u dobrim i čvrstim rukama.
Ne smiješ! – izričita i konačna zabrana. Bit će ponovljena tisuće i tisuće puta da bi se urezala u pogled i mozak.
Moraš! – izričita naredba, prijeteći izgovorena i korisna za ubijanje klice samopouzdanja. Bit će također izgovorena tisuće i tisuće puta, kako bi njen učinak bio neupitan.
Prešuti! – zapravo je izgovoreno kao savjet, ali s pomalo prijetećim tonom koji djeluje sugestivno.
On je muško! – izgovoreno kao informacija, ali tonom uzvišenog obožavanja i ukazujući na privilegiju.

Sve to su korisni alati za lakše postizanje cilja. Cilj je ustrojiti ženu u smislu na koji smo navikli vjekovima. Načiniti osobu koja je smjerna, tiha, dodvorljiva i uslužna. Prilagoditi je muškarcu i njegovim potrebama. U tom prilagođavanju, Baba je bitan faktor, jer ona pazi da se postavke ne razvodne i da se postojanje žene u iskonskom smislu ne zanemare. Ponekad Baba nije loša osoba sama po sebi, ali imajte na umu da je i ona bila izložena dresuri koja joj je nametnula način razmišljanja i poimanje sebe same u odnosu na društvo u kojem obitava. Sinko, tako je odvajkada i ne može biti drugačije!- rečenica je koja na Balkanu ima posebnu težinu i mjesto u glavama Balkanaca oba spola.

Baba na uranak spomene kako je brat muško, kao da objavljuje bogojavljanje. Bio je muško i jučer kad je legao spavati, a bit će muško i sutra kad ustane. Jebenti Babu i njene jutarnje objave! Zbog njih brat spava kao krme sve dok mu sunce ne udari u guzicu i ne izvuče ga na svjetlo dana. U boljim kućama se ne pali radio dok se mladići ne naspavaju, niti se klopoće šlapama ili škrguće zubima.

Majka samozatajno gleda u pod i čeka da tek probuđeni Otac završi jutarnju litaniju. Ne suprotstavlja se, ne iskazuje svoje mišljenje, ne proturječi , ne diže pogled, niti glas. Podnosi i gleda u pod! Čeka da ga prođe, a proći će ga kad izbaci frustracije. Svoje vlastite! Nastale na temelju osobne nesposobnosti da ostvari svoje snove, planove, zadatke i ciljeve koje si je postavio ili su mu ih postavili.

Otac je došao noćas kasno s nekog muškog druženja, Brat je dugo u noć bančio s momcima- obojica su nadrkani, ali može im biti. Baba je tu da se pobrine da ženska čeljad ne zaboravi da su oni Muškarci. Baba je majka od oca i živi s njima kako bi štitila interese svoga sina, pripomogla da se snahi savije kičma, da joj se duša ne rasprostire po kući i da joj pogled bude uprt u pod. Ako je Sin kojim slučajem nedovoljno bahat i ćudljiv, ona će do kraja života štititi njegove interese i paziti da mu žena bude potkresanih krila. Jest, Baba je žensko! Žensko koje je cijeli život bilo pod šlapom i koje je živjelo za trenutak kad će dobiti snahu. Znala je Baba da će si na snahi vratiti sve što su njoj radili i zato je bilo važno da rodi sina. Sin je prilika za kompenzaciju zbog koje je podnosila cjeloživotno jebanje u mozak dok je bila na praksi kod majke i svekrve. Trpjela je i čekala svojih pet minuta.

To balkanizirano ustrojstvo obitelji ide fluidno, uporno, temeljito iz generacije u generaciju. Babe su na osnovnom školovanju i na light verziji praktične nastave dok su kćeri, a kad postanu snahe onda su na fakultetu. Mnoge vrijedno uče, pa veliki postotak njih završi i doktorat. Onog časa kad postane svekrva, Baba brzinom munje sumira sve svoje životno znanje, podiže pogled i glas u isto vrijeme. Ramena joj se prošire za duplo, savijena kičma se pretvori u svijeću, a dupe zasjedne na čelo stola.

Plenum počinje!

Carica Baba s čela stola budno pazi, osluškuje, nivelira, podvikuje, škrguće zubima i sijeva očima! Ona ne voli nikoga i ne jebe živu silu! Niti koga poštuje, niti kome podnosi račune. Baba je nositeljica povelje s postavkama dogme koja je temelj života. Ona je Majka prestolonasljedniku, a krvnik njegovoj ženi. Za unuke je Atila bič Božji ili Baba Roga osobno. Ako sin popusti za milimetar- ona mu objasni da je šonjo, pičkica i nedostojan nasljedstva i imena. Ako snaha mrdne okom prema suncu- Baba joj natakne crne naočale. Muškoj djeci napravi tetovažu na čelu s natpisom „ja sam muško“, tako da svaki put kad se umije, pročita i upamti da mora, smije i može. Žensku djecu obilježi pečatom na leđima. To se prije zvalo žigosanje, a koristilo se za obilježavanje stoke. Užarenim željeznim pečatom obilježavalo se vlasništvo na tijelu životinje. Danas smo kulturno društvo pa to ženama ne radimo figurativno, nego na moderan način. Mentalno, verbalno i temeljito, ali uporno i bez posustajanja.

Ona prelijepa mlada Djevojka s početka priče, voli jednog Mladića s kraja ove priče. Ona izgara, ljubi, mašta, želi, čeka, bori se, očekuje, sanja, planira… On čeka da Baba obavi posao do kraja, da majka svojim primjerom nesvjesno podupre Babin nauk, a otac i braća da posluže kao sparing partneri koji joj redovno pljunu na inteligenciju, izmijese mozak i mic po mic zgnječe samopouzdanje.

To jebeno žensko samopouzdanje je kao dekorativna kozmetika. Našminkaš se pa si krasotica, a onda vlažnom maramicom obrišeš lice i ponovo si sivog tena, tankih usana i s mrljicama po čelu. Samopouzdanje ima svoju klicu u svakoj djevojci, ali svaka djevojka ima Babu koja budno pazi da tu klicu zatre čim ona pokaže da bi nosom promolila na svjetlo dana. Baba je budna paziteljica klice, dok tu poziciju ne preuzme muž. Kad je preda mužu, već je ispravno ustrojena, fino izrađenog mozga i s poželjnim karakteristikama, ali bez klice samopouzdanja, s pogledom srne i s fleksibilnom kičmom. Spremna za udaju!

Mladić za sve to vrijeme cunja okolo, jebe sve što mu ne pobjegne i skuplja iskustvo za nastavak života. Nitko se nema vremena baviti njime, jer svi budno paze na djevojke, njihov odgoj i usmjeravanje. Balkanizacija je toliko duboko usađena u sve nas, da niti same često ne vidimo ništa loše u tome što nas jebu u zdrav mozak, ponižavaju i omalovažavaju. Često nam se čini da je to sasvim u redu i neophodno potrebno. Kut iz kojeg gledamo na sebe je obli, a krug koji čini naš osobni životni prostor je nasjeckan na male komadiće, tek toliko da društvo bude sigurno da niti jedna nikad neće skupiti sve dijelove i složiti ga ponovo. Tako ti je to, sinko moj…

Viktorija Herak

Komentari

Neki baner