Ljepota Življenja By J.

Dogovori prije rođenja…

Ako odem prije tebe, želim da znaš da je to po dogovoru.

Ako odem prije tebe, nigdje nisam pošla gdje me ponovo nećeš naći.

Ako odem prije tebe, to je samo jer smo se dogovorili za spoznaju iskustava.

Moj grad iz dana u dan pogađaju tragedije u saobraćaju. Mladi ljudi ginu, ceste su postale dželati koji nemaju radno vrijeme.

Jedni krve mladost, drugi zanesenost… Treći pak krive državu, murjake, lošu organizaciju.

Krivim i ja. Krivim sve što mi padne na pamet, kad pročitam da je mlada porodica sa bebom tragično okončala svoje živote. Ni krivi, ni dužni, čitam. Dobri ljudi, voljeni, lijepi… Krivim i ja, kad čujem da je dječak od 19 godina stradao sa motora. Da se drugi bacio sa zgrade. Da je treći nađen u koritu rijeke. Krivim i ja.

Krivimo jer smo ljudi. Jer u našim ograničenim umovima ne umijemo naći smisao. Ne možemo pojmiti zašto se neke stvari dešavaju i izgledaju tragično, nemilosrdno i besmisleno. Kako je djevojčica od 3 godine odlučila otići? Kako je uopšte znala da nešto želi sa toliko godina?

Kako bi se bilo ko odlučio da ode, kad može da ostane i živi? Zar nam odluka da živimo nije najveći blagoslov koji nam je dat rođenjem?

Sudbina, reći ce jedni. Karma kažu ovi drugi. Božija volja govore treći.

Od kad znam za sebe zanimaju me teme o smrti. Smrt me nikad nije plašila, više sam se bojala starosti. Tokom odrastanja i života gubila sam ljude iz porodice , i nisam krivila nikoga.  Samo me zanimalo , kako zašto i zbog čega?

Krenula sam tako po odgovore koji bi nekako olakšali mom umu da stignem do spoznaje, zašto duše napuštaju tijela i kako da mi koji ostajemo, koji još nismo spremni otići pronađemo smisao? Kako bez njihovih fizičkih prisustava u našim životima oprostimo i opet živimo spokojno?

Krivila sam. No ta me emocija nije spašavala. Željela sam loše onima koji su zlo nanosili, no zbog toga nisam bila srećnija. Htjela sam da pomognem sebi i drugima kritikom i kuđenjem, ali nikome nisam pomagala.

Kako sam jače željela odgovore, tako sam putem shvatila da će nas razumijevanje spasiti. Samo do razumijevanja nisam znala put.

Zašto ljudi umiru? Zašto se grozne stvari dešavaju sjajnim ljudima? Zašto su mnoga djeca gladna i ostavljena? Zašto postoje ubice i silovatelji? Zašto postoje bolesti za koje lijek ne znamo?

Prva knjiga koju sam pročitala, kad sam krenula tražiti odgovore bila je “Razgovori sa Bogom”. Naslov ne privlači skeptike. No ja sam se bila otvorila za sve mogućnosti. Neću vam prepričavati sadržaj knjige, ako vas odgovori budu zanimali kao mene, svakako će doći do vas.

Nikad nisam bila religiozna u smislu obreda i crkve. Ali sam oduvijek imala vjeru. Neki ljudi Boga nazivaju energijom. Neki vjeruju da je energija karma. Ali mislim da gotovo svi osjećaju i znaju da nešto iznad nas postoji.

Kad sam počela da se bavim sobom, nisu mi se sviđala učenja crkvenjaka jer uvijek jedno isključuju drugim. Ako si zao ideš u pakao. Ako si dobar ideš u raj.

Nisu mi se sviđala učenja gurua da imamo ego kako nešto što nas sputava i svjesnost kao nešto što je wow. Uvijek moramo biti na jednoj strani da bi živjeli ono što želimo.

Ja vjerujem da mogu biti i dobra i zla, i da neću ići ni u raj ni u pakao.

Ja vjerujem da mi ego služi i ne mogu zamisliti svoj život bez njega. Dok se trude da ga se “oslobode” sputaju ili zatvore, jer je on kao neki prevrtljivi zločinac, ja mislim da je on neodvojivi dio mene, kao ruka ili duša.

Nakon čitanja ove knjige, Ana Bučević je predložila video: “Da li naša duša planira životne izazove prije rođenja?”

Bob Olson je u svojoj emisiji ugostio autora i istraživača Roberta Swartsa. Nemojte tražiti ovaj video ako niste spremni da čujete ili ako ne izgarate od želje za odgovorima.

Cijenim ljude koji istražuju i ne nameću ništa. Ljude koji dijele svoja iskustva i znanja bez kritike onoga što se sa njima ne slaže. Zato volim i Anu, zato je bila gost moje kolumne.

Moja spoznaja je bila fascinantna. Odgovori koje sam pronašla, a tek sam počela donijeli su razumijevanje. Sve što sam imala ili znala prije nego sam razumjela nije mi bilo upotrebljivo.

Što bi rekao moj Balaš “Ko nije drvo razumio prvo, pa tek onda sadio, taj nije ništa uradio. Shvatiće kad tad, da ne zna što je hlad.”

Razumijevanje mi je donijelo ideju da smo besmrtni. Dopala mi se. Razumijevanje mi je donijelo ideju, da prije nego što doživimo život ovako kako ga poznajemo, imamo plan. Beskonačna energija našeg postojanja je vječna. Duši su potrebna iskustva iz hiljadu života koje živimo. Fascinira me ideja da duše putuju skupa u službi jedna drugoj. Fascinira me ideja da sam prije rođenja isplanirala da ostanem bez svog oca, da sam na to pristala jer mi je u ovom životu bilo potrebno takvo iskustvo. Njegova je duša pristala da bude dio mog rasta. Kad se opet sretnemo imaćemo novi plan. Ne možemo umrijeti ako smo besmrtni. Mijenjamo oblike, ili tijela u službi jedni drugima. Ko ovo razumije, pronaći će odgovore na sve što traži.

U ovom istraživanju pomenuti autor iznosi nevjerovatne ideje. Duše ne znaju za dobro i zlo. Postoji samo djelovanje na nivou niske i visoke vibracije. Da bi znali koja je niska a koja visoka moramo ih sve iskusiti. Kroz živote. Navodi čak, da se duše dogovaraju koja će koju ubiti, oženiti. Na koji način ćemo otići. Onda kad obavimo životnu misiju. Pristajemo da osjetimo bolesti, saobraćajne nesreće, ratove, zarad iskustva. Jer dušama je iskustvo potrebno. U onom svijetu ne postoji dobro i loše. Postoji samo više i više spoznaja.

Ljudi koji su nas napustili su to izabrali prije nego su došli.

Mi smo izabrali da živimo. Zato živimo!

Ove ideje unijele su trajne promjene u mom životu. Zašto je djevojčica od 3 godine poginula? Jer je njena duša željela takvo iskustvo. U dogovoru sa dušama njenih roditelja, u dogovoru sa vozačem koji ih je usmrtio. U sledećem životu će možda poželjeti da živi 90 godina. Zato postoje gladni. Bolesni. U nekom od sledećih života možda ću poželjeti iskustvo invalida da bih spoznala bezuslovnu ljubav. Možda sam u nekom od prošlih imala iskustvo najboljeg pisca mog vremena. Činjenica da sam izabrala ovo što sam danas me razoružava kad krenem sebi tražiti mane. Zbog toga ih sve češće ne uspijevam naći.

Što si izabrala ludačo? Zasmijem se često sebi , pred nekim važnim dešavanjima.

Još fascinantnije je to što smo našim dušama toliko važni. One ne bi mogle doživljavati iskustva da nas nema. Zato smo voljeni do nepojmljivih razmjera. Zato možemo u svakom trenutku da mijenjamo njen plan. Zato možemo da se predomislimo kad god hoćemo. Mi smo izgleda najvoljenija bića u ovom univerzumu, izgleda da ćemo razumijevanjem spasiti svijet.

Zato nam oni što su ovo shvatili govore da možemo sve što poželimo. A mi im naivno ne vjerujemo, jer nemamo vremena da razumijemo razumijevanje.

Veliki Sultan Sulejman Osvajač, rekao je svojoj ženi:

“Ja te poznajem još od vremena kad su duše stvorene, Hurem. Još tad sam te odabrao za ženu. Na ovom svijetu smo se spojili”. On je ovo znao i razumio.

Ne morate vjerovati u ono što vam ne služi. Ja nikad nisam. Ne trebate misliti kao neko ko se vodi kao pametniji, duhovniji ili obrazovaniji od vas, ako vam njegovo mišljenje ne legne kao istina. Ja nikad nisam. Vjerujte u ono što vam donosi mir i svrhu. Ako je to molitva idite u crkvu. Ako je to horoskop čitajte zvijezde. Ako je to meditacija, zaplovite!

Ako niste srećni, to je zato što vjerujete u stvari koje vam ne služe.

Samo živite kao vanserijski ljudi, ovog savršenog života. Pomislite na tren, da ste svako bolno iskustvo željeli. Da te tražili sve što ste doživjeli, zarad iskustva naših postojanja. U tom trenutku možda pronadjete suštinu.

Ako odem prije tebe, to će biti jer sam tako odabrala. Nemoj žaliti za mojom voljom, nego budi srećan zbog tvog iskustva.

Ako odem prije tebe, to će biti jer sam žarko željela takvu avanturu. Nemoj plakati zbog moje sreće, nego razumi da si i sama na to pristala…

Ako odem prije tebe, tamo gdje te čekam, čekam te za novi plan.

Vaša Jo ❤️

Komentari

Neki baner