Život

Od snova do trona…

Jednom, to je bio samo san, izgubljen u tami jedne noći, u zori jednog dana, jednom to je bio samo san jedne djevojčice, koja želi odrasti, što prije. Jednom, ta djevojčica je, iako nepravilno, držala olovku u ruci i pisala naopaka slova, pisala je, šarala dječije bojanke, ali, na kraju svega, na kraju jednog dana, ona bi rekla: “Pogledajte šta sam napisala”. Iako su to bila naopaka slova, nepovezane teme, ta djevočica je još odavno rekla i dokazala da ono što se radi voljeti se mora!

Da, šarala je, da pričala je ljubav pisane riječi na sav glas, da grlila je nepročitane knjige, brisala je sa istih prašinu, crtala je umjetnost, onu vrckavu, dječiju umjetnost, za koju nije vjerovala da će jednog dana uopće zaživjeti. Pisana riječ je ono što ti je njen svijet u kombinaciji ludila i razuma, čijim spajanjem ona iznjedri nešto pametno i poučno. Mnogo njih, mnogo, smatra da je “čitanje”, da je “pisanje” dosadno, mnogo njih je osuđivalo to njeno piskaranje, mnogo njih to smatra zaspalom historijom i umrlom filozofijom, a zašto?! Zato, jer ne znaju, ništa!

Nekad, ta djevojčica je imala samo čudo koje joj se činilo tako dalekim da ga je nemoguće dokučiti. Međutim, danas, ipak, to nije tako, danas ona nije samo djevojčica koja sanja, ona je danas onaj isti čuperak koji zna šta želi, danas taj mali čuperak pomjera granice, mijenja smjer svog pera, danas, ona je takva, jer je rekla sebi da želi biti baš takva! Filozofija koju ljudi blate danas njoj život znači! Ona ti nema vremena za noćne klubove, gužve, prejaka svjetla, preglasne tonove.. Ona ti ima vremena za dušu, za riječ, za ljubav, za knjigu, za piskaranje bez granica. Ona ti smatra da je vječno ono što se u tišini stvara, ono što je nečujno, i ono što grliš iza zavjese. Ona kaže da je njena najveća pozornica njena skromnost koja ju je dovela među velike ljude, ljude koji također pišu, ljude koji su dragi, ljude koji dušu hrane rječju, ljude koji grle mudrošću.

Možda, ustvari, sigurno je da je taj čupavi djevojčurak tvrdoglav, ali neka je, ta slatka tvrdoglavost ju je dovela do njenih želja, njenog čuda, njene pisane riječi. Danas, taj mali čuperak je počeo pisati svoju prvu knjigu sa bezbroj priča, ona ne vidi nikakav razlog kako bi prestala sa svojim čudima, ona prati smjer sopstvenim kompasom, ona prati srce, jer je jedino ono nepogriješivo! Ona će ići dalje, ona je ostala ista ona djevojčica koja je nekad šarala bojanke, a koja danas piše za svijet! Danas, ona se usidrila u jednom slatkom kutku koji se zove APortal, i iz kojeg ne namjerava ići negdje drugdje.. Njen šapat je počeo glasno da govori, njen šapat danas je izražaj na koji je dugo čekala, izažaj koji je dugo bio u sjeni.

Danas, sjene ne postoje, danas svijet je njen, jer ona živi svoje snove! Zapamti nešto, ti koji/a ovo čitaš: “Ono  što će te dovesti do vrha bit će tvoj tihi lik, tvoja nježna riječ, i tvoj skromni identitet. Djevojčica, odnosno danas djevojka koja ti ovo piše rođena je u znaku lava, jako je uporna i jako je ambiciozna, i zove se Lejla.

Lejla Salčin

Komentari

Neki baner