Život

Prokleta muška sirovina…

Križam ga. Po hiljadu i prvi put ga križam. Njega, prokletu mušku sirovinu, muškog gada koji se javlja samo kad mu se digne. I ni tad ne znam zašto bira mene. Možda mu je u tom trenutku moja adresa najbliža. Ne znam, ali znam da ga križam. Dosta ga je. Drugarica je vidjela neku novu djevojku da mu izlazi iz auta. Kada mi je javila presjeklo me. Znam da jebe šta stigne. Znam da sam jedna u nizu, ali opet me presjeklo.

Meni nije dolazio danima. Što mi to treba? Ispušila sam kutiju cigara iako ne pušim, spalila prste na ringli šporeta jer sam kupila cigare, a zaboravila prokleti upaljač. Hodam po kući kao prokleta luđakinja. Vrištim u sebi. Ne jedem ništa. Svako malo potežem za čašicom ljute da lakše provarim bijes koji njegovo hladno i bezobrazno ponašanje izaziva u meni. Što mi to treba? Što mi on treba? Napravio je od mene kučku i luđakinju. Mene koja sam uvijek imala sve pod kontrolom, a posebno svoje emocije i nagone. Šta mi je sad? Šta je to u vezi tog prokletog gada da sve ostavljam samo kad mi poruku pošalje? Sex nije, jer je loš. Frajer je i po, ali je loš u krevetu. Uvijek ista poza koja meni uopće ne odgovara, ali sebičnog gada baš  briga. Ja odglumim orgazam da bi mu ego bio na mjestu, on ode iz mog kreveta pun sebe, misleći da je najbolji. Što mi onda to treba? Što to ponavljam mjesecima? Što žudim za njegovim dodirima? Što puzim i puštam da me tretira kao potrošnu robu?

Prokleti gad! Zašto sam ga poželjela? Ako sam ga već poželjela dobila sam ga, probala, zašto ga onda nisam otkačila? Sad sam kao neka životinjica uhvaćena u mreži koja se trga, htjela bih van, a ne može. Ne može. Ni ja ne mogu van. Posrao se na ženu u meni, posrao mi se na ego, posrao mi se na karakter, na moral. Ispala sam nešto što nisam. Ispala sam neka laka žena kojoj je samo do sexa, koja ga zove da je pojebe. Ispala sam sve što nisam. Zašto? Bez sexa mogu, uvijek sam mogla. Koristila sam prstiće u vremenu krize, ali nisam se davala bez osjećaja, bez emocije. Gadile su mi se sirovine poput njega. Nikad ne bih dopustila da me dodirne neko ko dira svaku koju stigne. A šta sad radim? Luda Frido! Šta sad radiš? Zašto? Učinila si sve. Bila mu drugarica, savjetnica, psihijatar, psiholog, učitelj, ljubavnica, kurva. Sve što je poželio imao je u tebi. Učinila si sve da iz tvog kreveta ode zadovoljniji nego iz kreveta drugih žena. Učinila si sve da mu tvoj krevet bude najdraži. Ali nije. Sve je uzalud. Ipak dolazi rijetko, puno rjeđe nego bi ti željela. Ipak ga čekaš danima s nestrpljenjem.

Križam ga jer ne vrijedi. Po hiljadu i prvi put ga križam. Križam gada, prokletu sirovinu na koju nisam ostavila nikakvog traga. Ni sve taktike ni pokušaji nisu pomogli. Glumila sam hladnoću. Stavljala ga na distancu. Nestajala danima. Ignorisala. Ništa nije pomoglo. Ja bih se jela, a on bi vjerovatno jebao neku drugu. Kada bih vidjela da ne vrijedi ni to ipak bih se javila i pokušala svoj pečata staviti bar preko kreveta. Ne vrijedi. Ništa mu ne mogu. Dižem ruke dok još imam ovo zrno pameti. Ne znam vrijedi li da sad glumim neku moralnu i za njega nedostižnu ženu, ne znam mogu li je i odglumiti. Jer osjeti gad moju slabost. Osjeti je kao pas. Nanjuši i nasmije joj se. Gleda me kako se koprcam u mreži u koju me uhvatio ili sam sama upala i likuje.

Prokleta muška sirovina. Kad bih ga samo mogla slomiti i vratiti mu za sve nas. Kad bih ga samo mogla vidjeti u mreži kako se koprca kao ja sad? Kad bih samo mogla. Ali ne mogu. Zato, odustajem. Križam ga. Neka jebe čitav grad u zdrav mozak mene više neće. Neka ih jebe kako hoće, mene više neće. Crkni Frido ako hoćeš. Crkni već jednom, ali zavši s tim. Bolje i da crkneš nego da te jedna muška sirovina tretira kao smeće.

Frida

Komentari

Neki baner