Stihovi

Kocka leda…

Nema više trešanja,
samo umorno, zeleno lišće
obješeno od sparine.

U hladu voćke, hvatam dah.
Podsjećam se
da sve loše prođe.

Sve nevolje minu
i suze ishlape.
Godinama skupimo iskustvo
i borice oko očiju.

A moje su oči pomalo snene,
opijene vrućinom
i težinom ljeta.

Težinom krivih odluka
i nevaljalih ljudi.
Težinom ljutnje.

Na usnama se topi kocka leda.
Osjećam da trnu
i da mi ne valja jad.

Al’ upijam još malo ove gorčine,
da um upamti,
ovo ljeto i moje nemire.

Da ih više ne ponovim,
da se više nikad ne rastopim,
kao kocka leda,
od ljetne žege.

Marija Klasiček

Komentari

Neki baner