Život

Hoćeš li biti prije svega svoja?

Ne sputavaj se. Živi. Ne dozvoli da te mali mozgovi ušutkaju, jer ti to ne zaslužuješ. Nemoj odustati od sebe, od sreće koju voliš, od ljubavi, od karijere, od života, nemoj! Ti trebaš, ti moraš podići glas i reći DOSTA! Ne učiniš li tako, navići ćeš njih da ti skaču po glavi, navići ćeš ih na testiranje tvojih živaca. A zar je jedan tvoj živac vrijedan njih?! Zašto uporno sebe lažeš u lice? Zašto im ne sprašiš sve u lice? Iza čega se kriješ? Čega se plašiš?

Samo On je taj čija sila treba da te dotiče. Ne naučiš li živjeti onako kako ti hoćeš, zeleno busenje će te prekriti, uskoro. Zapamti da ćeš ljudima uvijek smetati, za namjanju sitnicu, zapamti i to da te ljudi neće voditi do tvojih snova, već TI. Ne daj se, čuvaj se. A od oružja ponesi karakter dobar karakter..

Heej ti, sačekaj, ne prestaj sa čitanjem..
Imam još nešto da ti posvetim..
A zašto ti ne bi bila čudo? Zašto se ti ne bi prepoznavala u masi?

Ja znam da jedina čuda koja svijetu nedostaju jesu Ljubav i Nesebičnost. Tako su ta čuda blizu, ali ipak daleko. Tako smo blizu glagola Postati i imenice Čovjek. Tako se ponižavamo da bismo bili veći, tako savršeno ne znamo šta ćemo sa nama samima. A mislim da ovakva putanja baš nikud ne vodi, ustvari vodi, ali prema putu u Ništa. Pitam se, zašto je ljudima dosadno posmatrati ljepotu običnog Mjeseca izdaleka, zašto žude i žure popeti se na isti? Zar je život postao sveto slovo, pa da je u isti tako teško unijeti jednostavne stvari. Mislim da nije život problem, problem su ljudi koji zapravo komplikuju, koji gaze po drugima, koji kupuju diplome, primaju mito, rade sa završenom osnovnom školom i jedni drugima sole pamet.

Džaba, koliko god se pametovalo, na kraju ti se sve svede na isto, ponovo nam budale od političara kopaju jame, ponovo se hvatamo za glavu, i ponovo smo u vrtlogu. A za šta će ti vrtlog? Stvori harmoniju, već danas! I ostani na zemlji, tek si samo jedna prašina, jedna čestica atoma, dušo moja! Ja želim da me poslušaš, uistinu ne želim da svlače kožu sa tebe, uistinu ti želim sve najbolje, zaista te želim vidjeti tamo, da sjediš u prvom redu, u žarko crvenoj haljini, a pri tome ti masa iza tebe plješće, jer si ti čudo te večeri, okrećeš se, gledaš taj publikum, namiguješ im, smješiš se, vrckavim i damskim koracima odlaziš na pozornicu, i upućuješ im par riječi.. A duboko u sebi govoriš:”Djevojčice, a danas Ženo, ti si uspjela!”

Lejla Salčin

Komentari

Neki baner