Život

Sto i jedan naputak za žene…

Budi jaka!

Zašto? Što fali slabim ženama? Ako mi se hoće da budem slaba, što to koga briga? Znam, fora vam je da mi nabijete presing pa da se osjećam kao govno jer sam plakala ili bila tužna. Ništa od toga, samo da znate! Ja sam slaba, svakodnevna žena, koja cvili ako joj se hoće, jadna je kad ima argumente i kad ih nema, slaba sporadično, a i češće. Jebite se svi vi koji hoćete da budem jaka! Neću! Ne sviđa mi se! Pokušavate mi podmetnuti mušku snagu pod moderna ženska uvjerenja, jer hoćete da od mene nastane neki srednjespolac koji će biti pola žena pola muškarac, a onda biste mi se rugali da nisam dovoljno ženstvena. Zato neću! Meni je mama rekla da je privilegija biti žena i da je sasvim ok plakati kad sam tužna, zvati u pomoć tatu, brata, muža, prijatelja i skuhati im finu krepku juhicu nakon što ih natjeram da nešto naprave za mene. E, to mi se sviđa i zato službeno objavljujem da nisam jaka i neću nikad biti! A i volim kuhati…

Budi svoja!

Jesam svoja! Nego čija ću biti?! Glupi ste s tim vlasničkim savjetima. Ja sam svoja vlastita jer sama brišem svoje dupe, sama se oblačim i sama plaćam svoje račune. I ako poželim nekad biti nečija, što vas briga?! Meni se sviđa da se dam onda kad hoću i da se oduzmem kad se želim vratiti sebi. Zašto vi vodite brigu o mom vlasničkom statusu? Jeste ikad stvarno bili nečiji? Znate li kako je dobro kad se daš nekome i kad te taj netko čuva, mazi, štiti?! Jeste probali sebe dati iskreno, pošteno i s punim povjerenjem? Ja jesam i sviđa mi se! Zato- smatrajte da ste upravo dobili odjeb s preporukama o mojoj vlasničkoj strukturi.

Budi drugačija!

E, neću! Hoću biti ista kao i svaka druga žena! Ista na vlas! Zašto moram biti drugačija?? Zašto??? Žena sam, ali hoćete da budem drugačija?! Kako ste to zamislili? Da budem žena, ali drugačija žena ili da budem čovjek danas, sutra konj, prekosutra lampion? Jeste tako mislili? Ja sam svakako čovjekolika žena i sasvim mi je dobro u toj ulozi. Mogu sve što hoću i ne moram ono što neću. Kad moram nešto što neću, ja sebe nagovorim da želim baš to što neću i onda to napravim kao da hoću. Ok, malo sam spetljala, ali isto odjebite s preporukom. Nije provediva, a i nije zanimljiva. Volim promatrati iste ljude i tražiti razlike među njima. Životni su i zabavni. Obični, isti, svakidašnji, a svaka drugačiji od svih drugih. Takvi su bez posebnog truda i namjere, jednako drugačiji i drugačije isti, a zapravo… ma, predivni u svojoj običnosti i istosti.

Budi ono što jesi!

Ajte se slušajte! Bogati, to sam što jesam! Htjela bi biti more i galeb i pijesak i leptir, ali sam to što jesam. Hvala na uputi, no vazda jesam i bit ću to što jesam. A jbmti, razgovora….! Ponavljamo te glupave motivacijske poruke koji nitko živ ne razumije. Dobro, možda ih vi razumijete pa ih zato možda možete slijediti, ali ja tu ne razumijem ni poantu, niti cilj, niti namjeru. Ne shvaćam kakva da budem, kud da idem, kome da se obratim i koje dokumente da ponesem. Ništa ne razumijem, no dobro…obećajem vam da ću nastaviti da budem to što jesam ma što to bilo.

Vjeruj u sebe!

A ne, ne! Ja vjerujem u tebe! Ja sam Ja i nas dvije smo jedno, zato Ja i Sebe imaju urođenu vjeru u Mene, ali mi svi moramo naučiti vjerovati u Tebe. Kako ćemo, ako si ne vjerujemo? Kako ćemo  stvarati, graditi, ljubiti se, plivati ili skupa šetati, ako ti ne vjerujem? Nikad se nisam preispitivala oko vjerovanja u ljude. Uvijek najprije vjerujem, pa ako baš vidim da si posebno veliko govno od čovjeka, onda tek uskratim povjerenje. To se događa baš jako rijetko, jer uvijek se nekako dogovorimo oko tog povjerenja. Ako i pokušaš biti neiskren, ja se prvo pravim da to ne primjećujem pa ti vjerujem još više, a onda se vrlo često dogodi da te bude sramota da me lažeš, pa se popraviš ako nisi baš jako pokvaren. Rijetko srećem jako pokvarene ljude, pa mirne duše zaključujem da ih nema puno. Vi što vjerujete u sebe…ha, ne znam….a, kako ćete samo sami sa sobom?!

Nemoj mrziti!

Ma što nemoj?! Kako ne bi mrzila? Kako mogu da baš nikoga nikad ne mrzim?! To nije zdravo i nije pametno! Ako sam sad ljuta, mrzim! Što mogu?! Prođe me kasnije, ali taj tren kad me uhvati- mrzim sve! Sebe, vas, nas i njih i još sve skupa zajedno! Moram nekad mrziti, jer baš moram! Gledam da se brzo dozovem, ali znate li kako je sjediti u koloni negdje na cesti, kako je čekati kod doktora satima, kako je kad ti se golub posere na glavu, kako je kad imaš gumi defekt, a ne znaš si promijeniti gumu? Ne znam kako vi, ali ja beskrajno mrzim snijeg i zimu, zle ljude, bahate ljudske kreature, neuke seljačine, neke mamine savjete, pojedine njuške s tv-a…svašta mrzim. Samo sam čovjek i sviđa mi se da ponekad mrzim, jer to znači da znam voljeti. Mržnja je metar s kojim se mjeri ljubav i lakmus papir pomoću kojeg kontroliram koliko sam živa. Eto, mrzim i mrzit ću!

Nemoj biti ljuta!

Hoću! Kad god me netko razjebe! Uvijek kad mi se zacrni pred očima i glas mi počne podrhtavati, osjećam u grlu otkucaje srca i imam dojam da mi je koža pretijesna- ljuta sam! Kako se može ne biti ljut, ako jesi ljut?? Ako vi to možete, svaka čast! Ja ne mogu, niti se hoću potruditi da naučim. Nemam vremena za fitnes, ne pijem alkohol i ne volim trčanje- zato mi treba ljutnja da mi popravi cirkulaciju. Eto! Ljutnja mi treba iz zdravstvenih razloga. Ako ne vjerujete, mogu tražiti od doktora recept za 2-3 doze ljutnje, pa isprobajte. Ljekovito je, majkemi!

Život je samo jedan!

Da, i..? Zato što je samo jedan, trebaš biti samoživ i egoističan ljudski isprdak? Zato što se samo jednom živi, smiješ sve što ti padne na pamet, u svakom trenu i bez ikakvih kočnica ili obzira. Ma, odjebite! Život ima ograničenja, pravila, naputke, iskustvene savjete, izričite zabrane i dopuštenja. Imamo pravila kojih se moramo držati, ako nam je život mio i to nije problem. Problem je u onima koji samodopadno hvataju planetu i pokušavaju je vrtjeti u drugom smjeru. Ne može! Sve je već izmišljeno, ustrojeno i funkcionira- samo prihvatite nužna pravila i tjerajte po svom tamo gdje je samo vaše. Tamo gdje je naše zajedničko, poštujte pravila!

Vjeruj u ljubav!

Heh! Vjeruj da ljubav postoji i da će ti aterirati jednog lijepog dana, direktno na glavu pa se preko tjemena spustiti na srce. Sama po sebi, točno će tebe odabrati da te počasti svojim bitkom. Ajte, molim vas! Nema ništa od toga! Ljubav se gradi, ustrojava, uzima i daje. Ljubav je emocija koji imaš u sebi ili je nemaš. Emocija koja te čini čovjekom. Ljubav za cvijet, mrava, čovjeka, more, poljane….moraš voljeti i graditi tu ljubav u sebi. Moraš biti nesebičan da bi ljubav stanovala u tebi. Ako kaniš u čekaonici života sjediti i čekati da te ljubav nađe, nema od toga ništa! Ne vjerujem u ljubav, vjerujem u svoju sposobnost da je izgradim.

Možeš imati sve što poželiš!

Ne možeš! Ne lupetajte! Možeš imati samo ono za što si se spreman potruditi,. Ostalo nije tvoje i ne možeš to imati. Možeš željeti što got ti padne na pamet, ali….odrastao čovjek zna da ne može imati sve što bi želio. Nemojte trovati djecu s tim glupostima, jer današnje generacije sjede doma i žele. Misle da nisu dovoljno čvrsto sjedili dok su željeli, pa im se zato nisu želje ispunile. Djed Božićnjak je tip koji usrećuje djecu, odrasli se moraju sami potruditi. Radne navike su dobra fora da si ispuniš neke od velikih, ali realnih želja. Ja na primjer želim biti morska spužva i vegetirati negdje na dnu Jadranskog mora. Posebno jako to želim u vrijeme kad mi na naplatu dolazi rata kredita…..i tako. Naučila sam da se kredit mora otplaćivati redovito, a morska spužva mogu biti pet minuta prije nego zaspim i to samo u svojoj mašti.

Napravi najviše što možeš!

Ma kako da ne! Obožavam mirovati negdje na nekom mirnom mjestu i sama, ali nekad bi baš željela nešto napraviti. No, ona jebena G-sila me takao čvrsto drži na mjestu da naprosto ne mogu. Mama mi je objasnila da se to moje stanje zove lijenost. Ha…pa dobro! Ako gospođa mama tako kaže, to znači da sam lijenčina. Napravim svašta, ali daleko je to od „najviše što mogu“. Ne znam niti sama što sve mogu, jer nisam sve pokušala što sam možda trebala. Budem….imam vremena za pokušaje, a do tada mi je super savršeno ležati u hladovini i gledati u nebo. Jeste ikad gledali nebo na kojem nema ništa? Niste?? Pokušajte, odlično je gledati i ne vidjeti ništa! Dapače, ljekovito je!

‘Ajmo za promjenu biti malo obični, jednostavni, isti, predvidljivi, komforno stopljeni s ostatkom svijeta, pa se voljeti i poštovati zbog istosti.

Ajde malo… da se odmorimo od svih tih nakaradnih različitosti i isforsiranih drugačijosti, bahatog nametanja vlastite i po vragu izmišljene posebnosti.

‘Ajmo biti samo mi, takvi kakvi jesmo, s osmjehom na licu i toplim srcem u grudima. Ajde… da se malo odmorimo!

Viktorija Herak

Komentari

Neki baner