Život

Ruža…

Bodljikava je kao jež, a mirisna kao najmirisnija ruža. Mami te da joj priđeš, ali čim si joj se približio ujeda kao morski pas i roj komaraca odjednom. Zajebana kao najzajebanija križaljka, a jednostavna kao autoput Zagreb- Split.

Niti možeš s njom, niti bez nje. Uzme te i pomazi, a onda te našilji nogom u dupe pa odletiš pravocrtno nazad u svoj ćošak. Samo nek si pomislio da si joj drag, odjebe te bez trzaja na licu.

Međutim, koliko got da te jako ugrizla, ti se opet vratiš. Moraš! Možda ne želiš, možda bi se inatio ili ti je dopizdilo, svejedno joj moraš ponovo prići.

Isto kao što ćeš uvijek pomirisati ružu, iako znaš da ćeš se vjerojatno ubosti, tako ćeš kao bumerang uvijek ponovo doći da je zagrliš. Onaj posljednji udarac nogom u dupe još zorno osjećaš i kao da ideš po još.

Ima u njoj nešto što te redovito sjebe i opet popravi, nešto toplo što te grije i nešto što ti regulira probavu.

Ljekovita je kao penicilin, samostojna kao Amerika, društvena kao braća Romi, a kurčevita kao Rus. Pelin i med u jednom zalogaju, čokolada i luk u istom obroku, fin i kremast sladoled, pa odmah potom vruća karamela. Sibirska ruža, glavom i bradom, nogama i dupetom.

Zapravo u duši predivna, meka, topla djevojčica, koja će sve napraviti da u njoj vidiš bahatu lavicu. Daleko je od bahatosti, no tako skriva to maleno i zbunjeno dijete u sebi. Daje si na vremenu da opipa i osmotri situaciju, pa lijeno slaže svoj apstraktni mozaik.

Spremna nahraniti svakog gladnog stvora, izliječiti sve mrave i sve bolesne ljude, zagrliti i utješiti svu tužnu djecu ovog svijeta. Ne poznajem nikoga tko ima u sebi toliko ljubavi i snage, a krhak je kao najfiniji porculan.

Ruža kao maslačak i ljubičica i lijepa kata i jasmin….žena cvijet i planina odjednom.

Jeste je se prepali i poželjeli ju upoznati, u istom trenu?

E, o tome vam pričam!

Viktorija Herak

Komentari

Neki baner