Život

Korinčanka puku…

Pazite, ima među nama onih koji su u posjedu nekih mentalnih mapa! Nosaju ih navodno u svojoj glavi i dragi Bog ne zna kako ih i kad preslaguju, ali hvale se njima, spominju ih bar 4x u sat vremena, nos stop se bave njima i uzdaju se u njih. Mentalne mape su im samodopadna garancija da su napredni, da trčkaraju u korak s novim mentalnim postignućima, da su verbalno inn i duševno ok.

Nama običnim i još nemapiranim ljudima preostaje samo da ih akceptiramo i respektiramo, a ako je moguće i da samozatajno i ponizno klimnemo glavom. To vam je onaj pokret kojim dajete do znanja da ne razumijete, ali da ste skloni imati razumijevanja. Ti učeni i veleproduktivni novi protokoli razmišljanja su možda nekad malo zbunjujući, ali to ne znači da ih je nemoguće naučiti. Nemojte se izvlačiti sad! Učimo dok smo živi i upravo je sasvim dobar trenutak da si nabavimo iako jednu mapicu i da počnemo s mapiranjem svoje osobe.

Dakle, neka je sasvim obična i jednostavna i neka vam je uvijek otvorena tako da ne morate stalno gurkati prednju stranu- pohabat će vam se brzo. Stavite si unutra 2-3 šarena papirića, jedan list s osobnim podacima i rodoslovljem i možete na jedan papir napisati nekoliko rečenica o sebi. Sve to vam je dovoljno da možete na kavi svako malo ubaciti u razgovor rečenice tipa „pričekaj, da si to ubacim u mentalnu mapu“ ili „samo da to izvučem iz svoje mentalne mape“. Odlično djeluje kad sjedimo na radnom sastanku, pa tip kaže „moment, molim vas, samo da si presložim mentalnu mapu…“ Onda svi pristojno zašute i čekaju dok on loading…loading i kad mu zasvijetle oči- složen je.

Što se smijete? Nije to smiješno, to je više ovako malo pomodno i koristi se za nadopunjavanje stylinga. Mentalne mape su trenutno zgodan modni dodatak tipovima koji se još traže u moru mogućnosti, talenata, pokušaja i pogrešaka. Nećemo im zamjeriti te često nespretne i smiješne pokušaje da djeluju elokventno i učeno, jer nema u tome ničeg lošeg. Previše su nebitni za sada da bi se ozbiljno s njima bavili. Pričekajmo da odrastu, sazru, uozbilje se, konkretiziraju svoje mapirano postojanje, pa nauče ona najbitnija životna pravila kojih nema u mentalnim mapama, u košticama od lubenice niti u glavama dječaka koji sanjaju o svom žestokom utjecaju na os pod kojom se vrti planeta.

Odrasli, ozbiljni i životno zreliji ljudi trenutno nemaju vremena za traženje sebe, mapa, svrhe postojanja, jer žestoko ljeto je uzelo danak u tankim financijama, a jesen se približava brzinom svjetlosti. Treba kupiti drva, knjige za školu, riješiti financijske dubioze koje su uslijedile nakon ljetne opuštenosti, obući djecu koja su opet izrasla za pedalj i pobrinuti se za posao koji smo ljeti možda malo gurnuli u stranu. Za onaj posao koji je pun pokušaja, pogrešaka, želje i planova, ali koji unatoč onemogućavanju sa strane ipak uspješno guramo dalje. Živio porez na nekretnine koji je vjerojatno isto produkt nečije mentalne mape.

Mapiranima pozdrav, ostalima pusa!

 

Viktorija Herak

Komentari

Neki baner