božić, nova godina, darovi
Život

Što ćeš poželjeti u ponoć?

Osjetite li to? Je li vam nešto toplije oko srca i tjera li vas nešto da kopate po regalima tražeći stare slike i one uspomene koje u vama probude? Prisjećate li se već polako onih najdražih koji više nisu sa vama? Okrećete li one neke drage telefonske brojeve baki, tetaka i strina? Da li stiže kod vas?

Obožavam ovaj predpraznični period. Topli domovi i mraz na staklu vraćaju u one neke dane bezbrižnog djetinjstva, navode te da se prisjećaš jednostavnog ritma i lakoće sa kojom bi osvanuo svaki dan. Glavna briga bi ti bila da li je napadalo dovoljno snijega da možeš da se sankaš i praviš svog Snješka. Trčkarala bi po kući onako promrzla i mokra pokušavajući od mame da ukradeš koji Božićni kolačić. A sada? Gdje si to zaboravila da se raduješ Božiću?

U moru životnih problema, teških situacija u kući i na poslu ti si negdje zagubila svog praznični duh. Ti si zaboravila da se raduješ lampicama koje su postavljenje svuda po gradu. Lampicama koje te dozivaju iz svake radnje dok ukrašavanju njezin izlog. TI čak nisi ni okitila svoj bor. Tebi više nije važno. No negdje u tebi čuči ona djevojčica koja je veselo skakutala i sa nestrpljenjem čekala taj dan, čekala to prvo Božićno jutro! Ona ista što bi se od uha do uha umazala toplom čokoladom koju bi dobila da se ugrije nakon što je cijelog dana skakala svuda vani i igrala se sa zimom. Ona što bi se najela kolačića iako joj je zaprijećeno da ne smije pojesti nijedan dok ne bude večerala. Zašto je puštaš da bude tužna? Ta djevojčica zaslužuje svoj Božić.

Okiti svoj bor, svoju novogodišnju jelku zar ne vidiš koliko radosti i prazničnog duha ona čini? Pusti mašti na volju pa nabacaj negdje i neke lampice po kući, dal’ na zidu ili prozor zašto ne? Vidiš kako je već toplije i ljepše? Pozovi društvo, ili jednostavno uživaj sa svojom porodicom ako si je osnovala. Zar da svom djetetu uskratiš onu radost koju si ti nekada imala? Neka je suludo ali povjeruj barem na tren da Djed Mraz zaista postoji! I iako nije istina uvjeri svoje dijete u to. Ono zaslužuje imati te slatke laži i široke osmijehe na licu. Opusti se, diši. Ovo je čarobar period i brige će barem prividno nestati ako ti to dozvoliš da se desi. Idi pokaži djeci kako se sanka, idi im pokaži naše tehnike sankanja, zašto da i oni ne jure na vreći punoj slame kao što si ti nekada kao metak jurila! Smij se. Prevrni se sa saonica nekoliko puta i smij se na sav glas što si to uradila. Uzmi telefon i nazovi tu neku osobu sa kojom si ostala u svađi pa te to kopka već duže vremena. Pozovi roditelje samo da ih pitaš kako su, biće im drago. Neka ti srce bude puno, neka te ne muči nikakva briga i neka nikakva emocija ne čeka svoje ispunjenje. Reci svima koje voliš da ih voliš, pokaži im koliko ti znače. Obraduj nekoga pa ćeš vidjeti kako je to dobar osjećaj!

Zaista je malo potrebno za sreću, posebno u čarobnim trenucima koji su sami po sebi puni magije! Samo im se trebaš prepustiti i pustiti da te nose na svojim krilima, te se stopiti sa tim raspoloženjem i tako djelovati. Nemoj da propustiš da se raduješ Božiću. Nemoj da propustiš svu tu magiju, ljepotu Božićnog jutra i slatkoću večere Badnjeg dana. I naravno smisli šta ćeš ove godine poželjeti u ponoć. Jer ta noć je magična, sve je moguće.

Aleksandra Bursać

Komentari

Neki baner