Život

Ljubavna priča sa mirisom Praga i tinte…

Hej ti!

Za sada samo TI, jer ti ime još uvijek ne znam. Dajem ti onako usputno neka imena i pokušavam da ih sklopim u mozaik mojih slika o tvome liku. Ne znam ni da li si plav, crn, smeđ ili ćelav. Da li imaš lokne ili dugu ravnu kosu. Ne znam baš ništa o tebi, ali te tako željno čekam i maštam o svakoj tvojoj osobini.

Tvoje ime je zapisano negdje u mome srcu, ja to osjećam, ali je za sada nedokučivo mojim očima. Tvoj lik mi je još uvijek zagonetan, ali strpljivo čekam i pokušavam da ubijem svaku neizvjesnost koja se u meni budi svakog novog dana.

Ne znam kada ćemo se sresti i da li će to biti onako kako smo planirali, ali znam da će biti najsavršeniji trenutak u našim životima. Da ćemo odoliti svakoj životnoj oluji. Bićeš moje sidro koje će me uvijek naglo povući dolje kada naglo poletim. Učićemo zajedno šta je ljubav.

Bićemo njena najljepša definicija. Molim te da budeš strpljiv sa mnom i našom ljubavlju. Kada dođu trenuci za prekore da to radimo čvrstim zagrljajima, jer samo tako ćemo dobiti dodatnu snagu za dalje suočavanje sa svim ostalim stvarima koje nam se bliže. Da se poštujemo, prvo kao osobe, a ne samo zbog naših ličnih kvaliteta, nego kao osobe sa problemima, manama i osjećajima koji trebaju međusobnu potporu.

Znam da ćemo se u masi prepoznati. Da će nam se susresti oči na ono pola puta od kapka i trepavica, da će zasjati istim žarom. A kada se sretnemo i zaljubimo tek tada će da počne naša bajka.

Ti voliš izazove kao i ja, pa me budiš u tri ujutru i kažeš da idemo autostopom u Prag. Ja bez razmišljanja pristajem. Nosimo samo četkice za zube i ljubav. Šta nam više treba? Pićemo kafu u pet i pokušavati da pričamo kao Britanci, a onda ćemo se smijat, jer nam naglasak i nije baš nešto dobar i za to ćemo kriviti američke filmove.

Šetali bismo Karlovim mostom, kleli se na vječnu ljubav. Vodićemo duge razgovore sa umjetnicima. Neki bi nam rekli da smo najveće umjetničko djelo, ali mi to već svakako znamo. Gdje ćeš veće umjetnosti od ljubavi?

Crtali bi nam karikature, ja bih imala krupne oči i tanke usne, a ti… ti bi imao jaku vilicu i smiješan šašav osmijeh. A tako se smiju samo oni koji vole.

Onda….

Onda bismo zajedno mijenjali traku na pisaćoj mašini, jer znate, ja stalno nešto piskaram. Tinta bi nam bojila prste i noseve. Bio bi to najsavršeniji trenutak koji trenutno mogu da zamislim. Smijali bismo se promašenoj gramatici. Mazali se temperama.

Svima bismo pisali i slali razglednice. Namjerno bismo griješili adrese i nepoznate ljude veselili. Pijani od ludosti i ljubavi plesali bismo po najvećoj kiši, skakali po barama i valjali se u blatu. Slušali pucketanje gramofona.

Znate ljudi, ne treba meni tiha rijeka i nečujan vjetar. Meni treba najjači vjetar koji bi me uvukao u svoju oluju i tako sa mnom obišao svijet. Bio moj zemljotres i stalno mi izmicao tlo pod nogama. Držao kurseve letenja. I kada bismo pali i jako tresnuli od zemlju, ili još gore, kada bi me pustio da sama padnem, možda bih bila malo ljuta na njega što me je pustio da polomim kosti. Ali bih mu zahvalila na ludačkoj vrtoglavici.

Moja ljubavna priča nema kraj, a nema ni početak. Ona samo ima neki vid sadržaja. Sadržaj koji se stalno nadopunjuje. Štampaju se milioni stranica, stavlja se pregršt zareza, ali nigdje nema tačke, ispisuju se najljepše bajke, prave se skice sreće. Mi nemamo ni uvodnu ni završnu riječ. Mi imamo samo nas. Ni naslov nam nije bitan. Ja čekam tebe pa da privedem kraju ovaj svoj ‘slobodni’ način života, jer više neću biti samo ja nego ti i ja.

MI.

Poremete se životni prioriteti kao red riječi u rečenici. Predikat i subjekat skoče na zadnje mjesto, a na prvo dođe objekat. Riječi se izgube negdje u dubokoj provaliji grla. Zvjezde zamjene svoje mjesto. I sva ova zbrka nastane kada više nisi na prvom mjestu sebi nego ustupiš nekome drugom to mjesto. Samoća skupi svoje stvari i ode. Tamo gdje su dvoje njoj postaje tijesno i ona se počne gušiti.

Čekajući tvoj susret, želim da znaš jedno; vjerujem da ćeš biti moj najbolji saputnik kroz život. Najčvršće rame na kojem ću odmarat.

Hej ti, zdravo!
Hoćeš li biti moj životni tornado od sada pa do vječnosti?

Marijana Paravac

Komentari

Neki baner