Život

Put u središte Zemlje, ezoterijski mit ili istina?

Teorije zavjere dosta često zvuče suludo. Dosta njih vjerovatno i jest obična ludost, ali šta ako zaista ne znamo sve? Ako nam se pravi odgovori skrivaju i ne žele nam se otkriti? Istina je, da ono što se zna o našem svijetu, samo je vrh ledenog brijega vidljiv širim narodnim masama. Ako želite pogledati u onaj skriveni dio ispod površine mora, otkrit ćete mnoge stvari, ali je pitanje koliko ste spremni za njih.

Jedan od modela šuplje Zemlje

Priča o tome da je Zemlja šuplja i da se unutar nje nalazi druga Zemlja, a u njenom središtu sunce potječu još od 17. stoljeća u modernoj nauci. I prvi je o tome pisao Edmond Halley, isti onaj koji je otkrio famoznu Halleyjevu kometu. Ima li neko da nije čitao Putovanje u središte Zemlje Žila Verna? Vjerovatno nema. On je iskoristio tu famu pa je 1864. napisao roman o putovanju ekspedicije u središte Zemlje gdje nalaze posve drugi svijet, koji ima nebo, okean, floru i faunu.

Odakle je to Halleyju palo na pamet? Zašto je Vern pisao o tome? Da li su samo imali bujnu maštu ili su znali nešto što mi ne znamo? Ako razmislite malo, teorija o šupljoj Zemlji seže do samog početka vremena. Svaki drevni narod priča o svijetu ispod površine Zemlje. Drevni Grci su ga zvali Had, Jevreji Šeol, Japanci Yoma, a hrišćani Pakao. Je li vam sad jasnije? Svijet unutar svijeta, zar ne? Možda ne baš onakav kakav smo željeli jer su ovo se imena za svijet mrtvih gdje idu oni koji su za života bili loši pa tamo ispaštaju u vječnosti.

Mišljenja sam da se svaki mit i legenda zasnivaju na nekoj istini, koja je vremenom, pričom od usta do usta, dobila neke epske razmjere i izgubila gotovo svaku veze sa stvarnošću. Nešto poput ovih današnjih tračeva, zar ne? Činjenica je da ćete u svakom narodu pronaći mit o svijetu ispod površine Zemlje u kojem obitavaju ljudi. Dobro, možda nisu živi u svakom tom mitu. Možda su demoni, ali znate o čemu pričam. Prevelike su geografske udaljenosti pojedinih naroda da bi to svrstali u običnu slučajnost, a sem toga, slučajnosti ne postoje.

Moderna nauka, naravno ne želi ni da čuje za ovo, već nam priča o slojevima i slojevima tla ispod nas, koje se razlikuje po svojoj građi i naravno, užarenoj jezgri, što se nalazi u centru svega gdje je temperatura preko 5000 stepeni Celzijusa. Lijepa teorija, ali ko nam može potvrditi te priče? Neko je bio u središtu pa može pričati o slojevima i slojevima ispod nas? Činjenica je da je čovjek išao samo 12 km u dubinu i da dalje ne može, jer ne posjeduje tehnologiju, što znači da je moderna nauka obično teoretisanje. Gle čuda, baš kao i mitovi drevnih naroda.

Da stvar bude još zanimljivija, neki stariji naučnici, poput Halleya, zagovarali su tezu da se unutar Zemlje nalazi nekoliko slojeva tj. omotača, a u središtu svega toga je Sunce. Previše slično teoriji moderne nauke, zar ne? Na vama je da razmislite o tome.

Nacistička mapa magične zemlje Asgarda ili Agarthe

Ulazi u taj podzemni svijet, navodno se nalaze na polovima naše planete. I sada dolazimo do pravo zanimljivog dijela ove naše priče. Ukoliko ste do sada bili skeptici, ovo bi vam moglo poljuljati vaša shvatanja. Agartha, legendarni grad veoma popularan u ezoteriji, mjesto je velike mudrosti i navodno se nalazi baš unutar šuplje Zemlje. S obzirom da su nacisti bili okrenuti ezoteriji (čitaj grupa Thule), jedan od ciljeva njihovih istraživanja bilo je i otkrivanje Agarthe. Opće poznata činjenica je da su nacisti još 1943. počeli slati podmornice s osobljem u baze na Južnom polu, koje su izgrađene u tajnosti, neposredno prije i tokom Drugog svjetskog rata. Ako ste dovoljno uporni, čak možete pronaći i telegrame nacističkih admirala koji šalju poruke Fireru u kojima govore da su pronašli novi dom za Rajh, magični Shangri-La.

Još jedna zanimljivost po pitanju ovoga. 1947. Amerikanci su poslali flotu sa 4700 ljudi na Južni pol pod krinkom istraživanja. Flotu je predvodio slavni admiral Richard E. Byrd, čovjek koji je već istraživao oba pola te je pričao o Agarthi i čudesnoj zemlji koju je vidio iz aviona dok je letio nad Antarktikom. Slučajnost da je baš on predvodio ekspediciju? Idemo dalje. Kao što rekoh, zvanična verzija te “ekspedicije” bilo je istraživanje, istina je da je to bila invaziona sila koja se trebala pobrinuti za nacističku bazu na jugu naše planete.

Nakon što su dotučeni letećim tanjirima, koji su došli iz dubine Zemlje, povijenog repa i s teškim gubicima, Amerikanci su se vratili kući. Službeni razlozi njihovih gubitaka su, blago rečeno, smiješni, ali nešto se moralo reći javnosti, zar ne? Do dana današnjeg, postoje baze na Antarktiku, ali do određene granice i niko ne smije proći dalje. Čak vam i do tih baza trebaju posebne dozvole, koje naravno, rijetki mogu dobiti.

Prikaz sukoba na Antarktiku 1947.

Sve upućuje na to da su drevni narodi ipak bili u pravu, a da su nacisti u toj trci “ko prije djevojci, njegova djevojka” ili ovom slučaju, Agartha, bili brži. Da li su oni bili ti koji su napravili baze ili su ih samo pronašli tu i preuzeli od bivših stanovnika? To ostaje misterija, kao i mnogo drugih stvari na ovoj našoj planeti. Činjenica je da je ovo jedan od mitova, koji definitivno ima osnove da bude istina. Barem dijelom.

O svemu ovome možete pronaći dosta materijala na Internetu. Rusi su 2006. izbacili dokumentarac o ovoj američkoj “ekspediciji” jer je Staljin pomno pratio ta zbivanja, pa su stvari iznesene u tom filmu temeljene na stvarnim činjenicama i bazi podataka KGB-a. Uostalom, možda niste spremni na neke istine. Možda je bolje da ostavite stvari onake kakve jesu, jer ako počnete kopati po tim stvarima, možete se neugodno iznenaditi kada shvatite koliko nam se stvari servira kao istina, a daleko su od toga.

Mirnes Alispahić

Komentari

Neki baner