Život

Templari

Najpoznatiji ratnici srednjovjekovnih križarskih pohoda uvijek su bili i ostali tabu tema. Obavijeni mističnim velom tajni često su predmet brojnih teorija zavjera i izazivaju brojne kontraverze. Tko su i što su vitezovi templari, doznajte u sljedećim redovima.

Ako ste bili hodočasnik u Svetu Zemlju tokom 12. stoljeća, vjerojatno ste riskirali goli život. Mnogi ljudi su ginuli tokom putovanja od muslimanskih napada. Kako bi se osigurao siguran put kršćanskim hodočasnicima, jedan ugledni francuski plemić Hugo de Payens s još osmoricom vitezova 1118. osniva Red siromašnih vitezova Krista i Salomonovog hrama. Kralj Balduin II. dodijelio im je jedno krilo svog dvorca, današnje džamije Al-Akse. Po predaji, tu je nekada stajao glavni židovski hram kralja Salomona. Tu je bilo njihovo sjedište, pa otud potiče i sam naziv templari; latinska riječ za hram – templum. Osnovani su po uzoru na redovnike cistercite, a kroz dvije godine postali su vojni red.

Nakon veličanstvenog povratka u Francusku 1128. godine, templari polako dolaze na tron Europe. Hugo de Payens je proglašen za velikog meštra. Ugled im je rastao, bili su nedodirljivi za svjetovnu vlast, a najveće priznanje dobivaju 1139. Naime, papa Inocent II. stavlja ih pod papinsku direktivu, što označava da odgovaraju samo papi. Bili su jako dobro organizirani; putovanja, smještaj, riznice, vodstvo. Svatko je znao svoju ulogu, što je pomagao i kodeks ponašanja viteza templara, koji je s godinama rastao i 1260. dosegao broj 868 pravila.

Najpoznatije pravilo je bilo da prilikom napada nema povlačenja i da se bori do zadnje kapi krvi. Zbog te izuzetne hrabrosti protivniku su sijali strah, jer jedan vitez po obuci mogao je istovremeno boriti se protiv dvojice ili trojice protivnika i bio je fizički spreman za sve uvjete.

No, vratimo se mi na ‘priče’ koje započinju onaj krug zanimanja za ovaj viteški red. Naime, u Jeruzalemu gdje je bilo sjedište templara navodno je otkriven sustav tunela koji se nalazio ispod ostataka Salomonovog hrama, gdje su stolovali. Na činjenicu kako su templari darivani od cijele Europe u novcu, zlatu, posjedima i nekretninama, što im je donijelo ogroman utjecaj, legenda kaže da su u tunelima pronašli najpoznatije svjetske relikvije. U prvom redu govorimo o Zavjetnom Kovčegu koji je sadržavao Božje zapovijedi koje je Mojsije primio na Sinaju i o Svetom Gralu, kaležu uz kojeg je Isus pio vino na Posljednjoj večeri. Tu su još brojni zapisi iz povijesti koji su im omogućili da razviju svoj monopol.

Posebnost templara je bila u tome što su oni osnivači bankarskog sustava. Diljem svojih ruta, kroz cijelu Europu razvili su sustav banki. U to vrijeme bilo je opasno nositi velike količine novca sa sobom, pa su na određenim točkama imali svoje riznice iz kojih su potvrdama spremali i podizali novac od Jeruzalema do Francuske.

Tokom povijesti ratovanja, templari su sve više ostvarivali svoj utjecaj, a ratovi su bili sve ubitačniji za Europu. Utjecaj je slabio, porazi su se nizali, a templari su postali zasebna strana koja je postala prejaka za bilo koju državu. Papinski autoritet je stajao samo na papiru; templari su postali ‘svoji’. Kako bi se stalo na kraj templarskom redu, na petak 13. listopada 1307. uhićeno je više stotina templara, uključujući i meštra de Molaya. Pod teškim mukama, navodno su priznali brojne stvari koji izazivaju ogromno čuđenje javnosti. Homoseksualnost, sodomija, idolopoklonstvo i klanjanje nepoznatom demonu Bafometu. Poslije svega, Jacques de Molay je spaljen na lomači 1314. godine, a dvije godine prije u Beču je red templara službeno raspušten. Sva imovina predana je drugom redu; Ivanovci ili Hospitalci, danas poznatiji kao Malteški red. Dodajmo još i činjenicu da zloglasni pojam ‘petak 13.’ potiče upravo od petka 13. listopada kada su krenula uhićenja templara diljem Francuske.

Templari su povezivani s masonima. Povezani su s portugalskim moreplovcima i njihovim brodovima. Navodno su zajedno posjetili Ameriku iz Škotske davno prije Columba; dokaz je vinova loza koja je na freskama njihove crkve u škotskom Rosalinu. Ništa čudno, osim ako dodamo činjenicu da je službeno vinova loza došla otkrićem Amerike. Kada su bili osuđeni na smrt, meštar de Molay je prokleo svjetovnu i crkvenu vlast. Papa, premijer i kralj preminuli su u čudnim okolnostima sljedećih mjeseci, a i njihove muške potomke čeka ista sudbina. Sve u svemu, povijest templara pravi je izvor za sve one koji istražuju neistraženo more povijesti, jer svi navedeni podaci tek su jedna kap svega što su templari radili u svojoj dvostoljetnoj povijesti.

Nikola Vranjković

Komentari

Neki baner