Život

UMRO MARIJAN HANŽEKOVIĆ, hrvatski “Kralj ovrha”: Poznati odvjetnik jutros je preminuo u 66. godini života

Jutros je, nakon duge i teške bolesti preminuo Marijan Hanžeković. Vlasnik Hanza Medije, velik humanist kako naglašava predsjednica Grabar Kitarović, ali i ozloglašeni odvjetnik kojeg veliki dio naroda nije mogao smisliti.

Pisati o tako karizmatičnom čovjeku zaista nije lak zadatak, ali prije svega bih obitelji i prijateljima preminulog odvjetnika izrazila sućut.

Zapravo je pravo pitanje, je li bio humanitarac ili je bio osoba koja je samo dobro iskoristila ono što mu je pružila svaka vlast koja se našla na Markovu trgu?

Može li se jednog čovjeka kriviti za stvaranje carstva, koristeći resurse koji su mu zakonski dozvoljeni? Ili je stvar mnogo kompleksnija? Je li zloglasni ovršni zakon kreiran tako da se advokatima i javnim bilježnicima pune džepovi?

Ako napravimo rezime i ustanovimo da je preko 300. 000 Hrvata u ovom trenutku blokirano i da je svaki od njih javnom bilježniku za trošak ovršnog postupka dužan minimalno 400 kuna, matematika je vrlo laka. Govorimo o 120. 000 000 kn. Riječima Sto Dvadeset Milijuna Kuna. Samo za minimalne javnobilježničke troškove. Minimalne. Jedan potpis i pečat. Tri i po sekunde „posla“.

Ivan Pernar danas je na svom Facebook profilu napisao: „Došao vrag po svoje.“ Status koji je mnoge digao na noge, jer ipak se radi o smrti čovjeka. No kada se vratimo na gornju brojku, koja se zadnjih desetak godina već nekoliko puta ustostručila, gubimo li osjećaj za suosjećanjem? Gubimo li razum?

Je li realno očekivati od ljudi koji su ostali bez krova nad glavom i koji nemaju za kruh, da suosjećaju s gubitkom odvjetnikove obitelji? Ili ćemo staviti ruku na srce pa biti iskreni da bi većina Hrvata poželjela istu sudbinu svakom bilježniku i odvjetniku koji im je često i bez vjerodostojne isprave skinuo s računa ne samo jednu, nego nekoliko plaća?

O samoj činjenici da ovršni zakon krši sami Ustav, već je zapravo suvišno govoriti.

I bio Marijan Hanžeković samo dobar odvjetnik koji je iskoristio što mu je pružila država u kojoj je živio, veliki humanitarac kako govore poznata politička imena ili čovjek koji je cijelo carstvo izgradio na leševima, ionako će pokazati vrijeme.

Ne mogu se oteti dojmu da je karma ionako neizbježna stavka u svačijem životu, bilo da se radi o običnom smrtniku ili velikom moćniku.

Napisi poput onih Ivana Pernara, zaista su za svaku osudu, likovati zbog nečije smrti, pa taman i da je bio najgori čovjek koji je ikada hodao planetom, a to zasigurno nije, niti su ljudski, niti su civilizirani, niti su na nivou njegove društvene i političke uloge.

Ali čini se da je naše društvo ionako davno izgubilo pravac. Sve što se oko nas odvija ionako suviše sliči na igrokaz. Oni u pozadini koji vuku konce, koji nama upravljaju, pronaći će nove instrumente s kojima će manipulirati i koje će iskorištavati za svoje ciljeve.

Mi smo njima ionako ovce, brojevi, stoka sitnog zuba koja služi da za njih radi i puni njihove kese.

Uvijek će se pronaći još jedan advokat koji će poslužiti svrsi i još jedan saborski zastupnik koji će naciju zabavljati svojim smiješnim statusima. U sjeni toga narod će rintati kao crv u kamenu i krepavati od gladi. Sve će stajati na mjestu ako budemo imali sreće. Ili ići unazad, kao što se upravo događa.

Mladi će iseljavati, stari će umirati od tuge i neimaštine. Ovršni zakon ostat će na snazi kao legalna pljačka, milijarde će se davati za gluposti, a znanost, školstvo i medicina biti zakinuti, a skupa s njima i naravno svi mi.

Jutros je preminuo čovjek, povijest neka mu sudi ili neka ga uzdiže, ja sigurno neću. Suosjećat ću s gubitkom i boli njegove obitelji jednako kao i s jadom hrvatskog naroda.

Sustav koji je sve ovo omogućio, on i dalje živi.

A za to smo krivi svi mi.

M.K.

Komentari

Neki baner