Filmomanija

Mirnes Alispahić: Tri plakata izvan grada

2017. je definitivno bila godina u kojoj su žene napravile veliki pomak u Hollywoodu. Prvo je Čudesna žena opustošila kino blagajne svijeta, Sluškinjina priča je poharala TV ekrane, a onda je uslijedila čistka seksualnih predatora počev s Harveyjem Weinsteinom. Kao šlag na kraju godine, u kina je došao Tri plakata izvan grada, treći film Martina McDonagha u kojem Frances McDormand glumi snažnu ženu, majku ogrezlu u tuzi i krivici koja se bori protiv sistema. Žene su izgleda počele dolaziti na svoje u muškom Hollywoodu, a tek je 21. stoljeće u velikoj, demokratskoj Americi.

Photo by Merrick Morton © 2017 Twentieth Century Fox Film Corporation

Ako ste dosad gledali Martinove filmove, ukupno dva prije ovoga, Kriminalci na godišnjem i Sedam psihopata, onda znate da vas čeka plejada zanimljivih likova, dobar dijalog i dobra doza crnog humora. Što se tiče likova i dijaloga, McDonagh je zanat učio na pozorišnim daskama pišući cijenjene predstave i osvojivši brojne nagrade prije nego se otisnuo u svijet filma. I osjeti se taj njegov rad u pozorištu, baš kao kod Mammeta ili Sorkina što je za jednog scenaristu odlično jer zna izgraditi veoma dobre likove.

Scenario za ovaj film je spremao dugi niz godina, inspirisan istinitom pričom o ocu iz Teksasa, koji do dana današnjeg plaća plakate na kojima proziva policiju zbog nerješavanja zločina ubistva njegove kćerke. Međutim, McDonagh ne bi bio on kada od svega toga ne bi napravio nešto posve drugačije.

Jeste, ovo je film o majci koja proziva policiju porukama na tri plakata izvan grada. Da, priča je ovo o snažnoj ženi koja se bori protiv sistema i okreće cijeli grad protiv sebe. Međutim, Tri plakata izvan grada pripovjedaju o osjećaju grižnje savjesti i krivici što se poput ping pong loptice prebacuje s lika na lika. Ne samo o tome, već i o sazrijevanju i promjenama. Transformaciji ličnosti kroz tragediju i bijes.

Priča je namjerno smještena u Missouri, državu poznatoj po neredima zbog policijske brutalnosti nad Afroamerikancima, a Ebbing je jedan od onih klasičnih zabačenih gradića u kojem možete zamisliti okupljanja Kju Kluks Klana u ljetnim noćima. Čak i jedna scena u filmu, kada Mildred pada na koljena pred zapaljenim plakatom jasno upućuje na to, paljenje križeva ispred kuća Afroamerikanaca, pojave tako česte u tim dijelovima Amerike.

Photo by Merrick Morton © 2017 Twentieth Century Fox Film Corporation

U jednom takvom gradiću, gdje je stanovništvo okrenuto sebi i niko pretjerano ne reaguje na policajca alkoholičara koji uživa u mučenju Afroamerikanaca, pa čak ni na nasilje u porodici i ne vjeruju pretjerano supruzi koja to navodi, dešava se ubistvo. Mjesecima se ništa ne dešava sve dok Mildred Hayes, majka silovane i ubijene djevojke ne zakupi tri plakata na zabačenoj cesti. Na krvavo crvenoj podlozi, crnim upečatljivim slovima ispisane su tri poruke: SILOVANA DOK JE UMIRALA. JOŠ UVIJEK NEMA HAPŠENJA? ŠTA JE REĆI, ŠEFE WILLOUGHBY?

Od tog trenutka, stvari u Ebbingu počnu ići nekim svojim, pomalo nepredvidljivim, tokom. Šef Willoughby, u biti dobar čovjek samo što kao i drugi zatvara jedno oko na neke stvari, umire. U terminalnoj je fazi karcinoma gušterače. Dok je donedavno naklonost javnosti bila na strani Hayes, kao tužne majke ubijene djevojke, sada je na strani umirućeg šerifa, porodičnog čovjeka, oca dvije djevojčice. Ali to su ljudi. Ne razumiju Mildred i njenu reakciju.

Samo to prozivanje policije i borba protiv sistema su u neku ruku i prebacivanje krivice na druge zbog smrti svoje kćerke. Grižnja savjesti pojede Mildred zbog svađe koju je imala s kćerkom, prikazanom u jednom flashbacku. To ne jede samo nju, nego i njenu porodicu, odnose s ljudima i okolinu. Nakuplja bijes u njoj koji ne izlazi nigdje i vodi je u nekom pravcu koji ni sama nije zamišljala. Martin je predstavlja kao policiju, odmetnutog pravednika simbolički je oblačeći u plavi kombinezon svaki put kada je u svojoj borbi.

Dixon je druga strana priče. Karikatura od čovjeka, nasilnik koji pretjeruje s alkoholom, živi s majkom i čita stripove. Dječak bijesan na svijet zbog toga što ga je život poslije smrti oca natjerao da se brine o majci, koja ga verbalno zlostavlja. Šef Willoughby je za njega uzor, očeva figura, čovjek kakvim želi postati i njegovim samoubistvom svijet se ruši, a bijes eskalira.

Martin je u ovoj priči iskoristio bijes kao okidač metamorfoze, iz svjetlosti u tamu i obrnuto. Dok Mildred kroz svoj bijes iz protagoniste prelazi u antagonistu, tako Dixon iz antipatičnog antagoniste prelazi u simpatičnog protagonistu. Kroz isti taj bijes se i zbližavaju i postaju svjesni svojih grešaka i onoga u šta su se pretvorili i šta su bili. Bijes je njihova katarza.

Photo by Merrick Morton © 2017 Twentieth Century Fox Film Corporation

Neki Martinu zamjeraju taj ovlašni spomen rasizma u vidu mučenog zatvorenika, koji se nikad ne pojavljuje ili  Mildredine kolegice s posla uhapšene zbog toga što joj je pomagala. Nema potrebe zamjerati to, sve je to jasno predstavljeno iako se čini tek ovlašno spomenuto. Nekada su natpisi ispisani sitnim slovima između redova puno jasniji od onih krupno napisanih. Baš kao i u Obliku vode ljudi ne vide ono glavno. Dok je za mnoge ono bila ljubavna priča između ribe i žene, iako je višeslojna i kompleksna priča, tako i ovo nije film o rasizmu i borbi žene protiv muškog sistema. Oba filma jesu to što se navodi, ali to je tek vrh ledenog brijega. Ispod toga leži nešto puno dublje.

Tri plakata izvan grada je jedna odlična drama poškropana elementima crne komedije o bijesu, u kojoj briljira Frances McDormand i zasluženo je dobila Oscara, baš kao i Sam Rockwell kao Dixon. Teško mi je izabrati određene scene jer ih ima dosta koje su mi ostale u sjećanju i izazvale buru emocija. Scena šerifovog samoubistva dok kroz naraciju priča svojoj ženi o razlozima, Mildredina svađa s djecom, njen bespomoćni izraz lica pred plamtećim plakatima samo su neke koje će vas potresti. I na tome skidam kapu Martinu. Odradio je jedan sjajan posao i donio nam dramu vrijednu svake minute gledanja.

ŽANR: drama/komedija
REŽIJA: Martin McDonagh
SCENARIO: Martin McDonagh
ULOGE: Frances McDormand, Woody Harrelson, Sam Rockwell, Abbie Cornish, John Hawkes, Peter Dinklage
ZEMLJA: SAD
TRAJANJE: 115 minuta
OCJENA:

Komentari

Neki baner

1 COMMENTS

LEAVE A RESPONSE

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.