I ja sam našao nekoga.
Zaljubio sam se negdje u pola rečenice,
nasukan na njen osmijeh.

A onda sam je pogledao u oči
i na tim platnima boje žada
pregledao sam film naših života.

Odvrtio ga kroz stoljeća.
Od početka vremena do danas i dalje.
Skroz tamo negdje do kraja svijeta.

Stajali smo posvuda skupa, s rukom u ruci.
Posmatrali rađanje svijeta,
umiranje kraljevstava pod nebom.

Gledali smo kako vrijeme prolazi.
Gubili se i pronalazili kroz ere, suđeni.

Mislim da sam je uvijek nalazio,
ma koliko daleko bila.

Uvijek me je krala rečenicom, pogledom.
Dodirom.
Oduvijek sam bio njen,
više nego bilo čiji.

Ona mi je bila i ostala muza.
Ona nosi miris toplog doma,
a njeni poljupci imaju okus džema od malina.

Ona je ti…

Mirnes Alispahić