Cafe

Čime si danas nezadovoljan/na?

Danas ti je vruće, termometar pokazuje 30 stupnjeva, ostaješ u kući jer je vani za popizdit. Na televiziji su iste one dosadne reprize koje se vrte već desetljećima na domaćim TV postajama. Igrice ti se ne igraju, stare pjesme su već izlizane i slušaš ih svakodnevno od kuće do posla i obrnuto.

Radije ćeš ležati na kauču i scrollati po internetu.

Hmmm, što si radio jučer?

Jučer je padala kiša, ista pozicija – isto mjesto, ista budala. Nećeš valjda po kiši ići negdje, šteta frizure, outfita i šminke. A i tenisice su spremljene za jesen, sad se nose sandalice ili japanke. Kako ti je draže.

Nisam trebala pisati u drugom licu, ovo je i moje lice zadnjih dana. Danas mi je prevruće, prekjučer sam pizdila jer sam imala ispit, sutra ću pizditi jer je neradni dan, za vikend ću pizditi jer imam toliko toga za očistiti a čitati će mi se knjiga pa ću biti nezadovoljna što nisam pročitala knjigu ranije, ili što nisam očistila stan onaj tamo dan kad je padala kiša and on and on and on…

Get it?

Nezadovoljstvo kao glavna ljudska emocija – čak je uspjela i s trona srušiti ljubav. Ej, ljubav?!

Nedavno sam vodila razgovor sa bliskom mi osobom koji je tekao nekako ovako:

  • Znaš onaj moj, što se viđamo već par mjeseci?
  • E, što s njim?
  • Pa mislim da neće to još dugo…
  • Zašto, imala si planove i za ljetovanje, i za advent, uostalom svaki dan ste skupa.
  • Ma, predobro se to meni čini pa je vjerojatno kvaka u nečemu, zato sam nezadovoljna zapravo.

Excuse me, she said what?

Kako da curi objasnim da to što se njezin dečko ponaša prema njoj kao prema jednoj dami nije razlog da ona postane nezadovoljna?

Kad se dogodio taj ružni, ružni prijelaz da se dobrota počinje preispitivati i sumnjičavo odbacivati.

To je, ako mene pitate, kao da se utapate i netko vam baci pojas za spašavanje a vi ga samo odgurnute od sebe i nastavljate dublje tonuti.

Toksični odnosi, pravi primjer nezadovoljstva koje u nama izaziva mazohizam da ga želimo sve više – jer eto, nisi u trendu ako ne patiš i ne kukaš.

Anyways, počela sam o nezadovoljstvu na dnevnoj bazi. To su ona sitna grintanja i pljuckanje otrovnih iglica svuda oko nas.

Predavanje u 8? – Ubit ću se.

Nema piletine za ručak? – Radije ću krepat od gladi.

Kolona u gradu? – *psovanje svega po spisku*

Kako ti se da? Kako mi se da?

Kod mene je slučaj da jedna stvar vodi drugoj, pa u slučaju da sam se morala probuditi u rano jutro a da je vani pakleno vruće ja ću ostatak dana samo gunđati ALI JA SAM SE MORALA PROBUDITI RANO I UPEKLO ME SUNCE!!!

I onda zastaneš, jer shvatiš da si mali kreten.

Probudit ćeš se rano ujutro, ali imat ćeš više vremena za riješiti sve obaveze pa ćeš moći i odspavati poslije podne.

Vani je pakleno vruće, ali guess what, plaža ti je u krugu od 1 kilometar.

Ne želim sada početi sa onom mainstream ( ali je istinita! ) izjavom gdje trebaš biti sretan  što si tu gdje jesi, što imaš mogućnosti čitati ovo na svom laptopu, pa neka je i 50 stupnjeva vani i slično.

Mislim da smo svi toga itekako svjesni ali valjda nam je lakše triput opsovati da bi umanjili duševnu bol, ne znam.

Znam samo da je i 10 minuta dnevno dovoljno da budeš zadovoljnija osoba.

Samo 10, ej, a ako se probudiš rano ujutro to znači da imaš punih 23 sata i 50 minuta – dok ne kreneš gunđati da dan predugo traje.

 Sara Matijević

Komentari

Neki baner