Iz njegovog kuta

Isječak sa kafe…

Najveći ološ u gradu, sitan lopov, ovisnik o heroinu i destruktivni ateista, spletom okolnosti je postao ljubav jedne propisno odgojene brinete iz Travnika.

Pogađaš i sam šta se dešava u takvoj ljubavi: djevojka trpi njegove laži, manične epizode, sulude momente u fazi između dvije doze, tragove nasilja, povraćanje, tuče, policijske potjere, utjerivače dugova, dilere i momente manične depresije. A stvar je u tome krupnija što se radi o djevojci koja je umjerana i tiha, fakultetski obrazovana, zapolena i brižna prema svojim roditeljima i sestrama.

Niko iz kraja, pa tako ni ja, pojma nije imao šta ta cura vidi u njemu. Kontali smo da je garant’ mazohista, da voli da prima batine i da je se maltretira jer drugog objašnjenja nije bilo. Prošlo par mjeseci, za to vrijeme u kraju prošla priča kako se ona i dalje ne odvaja od tog propalice, pa su njeni roditelji počeli da uvode stroge zabrane i prijete policijom, da je kontrolišu, prate na posao i nazad, radeći sve da je nekako udalje od njega.

Uzalud, naravno. Ona se iskradala iz kuće kad god je to mogla, snalazila se na sve moguće načine i uvijek uspjevala da na kraju dana dođe do njega. I tokom malo više od godinu dana njihovog zabavljanja, ta je djevojka istrpila svaki vid terora kojeg možeš zamisliti – a šta drugo čovjek da očekuje od ovisnika o heroinu. Istrpila, i ostala.

Zašto ti ovo sad pričam? Pa danas mi njen rođak, sa kojim se inače družim proteklih dana, govori kako njih dvoje stižu iz Holandije za vikend. Gore su već dvije godine, dobro se snašli. Imaju sina od godinu, očekuju kćerku. Nakon te prve godine zabavljanja, nakon svih sranja koje je s njim prošla, napokon je uspjela da se probije kroz heroin i dopre do njega.

Od tada je čist, školovao se, ub’o pos’o vani, doveo se u red i eto, sada su tamo. Žive i vole se na onaj način kojeg riječi ne mogu sročiti. I pričam ti ovo jer mi par sati nakon te kafe, jedna drugarica govori kako je ostavila svog momka zato što je lajkao dvije slike nekoj plavki na instagramu. Ne znam, jebaji ga. Bolje da šutim.

Adis Ahmethodžić

Komentari

Neki baner