Skrivena si daleko od mojih želja
toliko daleko da svaka od njih
pred tobom osviće
tek kao kajanje.

Jedna misao
koju sam pokušao pretvoriti u riječ
odlazi u nesigurnost
i vraća se usamljena
bez da je ikada čuješ
ili uopšte saznaš da postoji.
Ništa što moje ruke naprave
na tebe ne utiče
niti su tvoji dlanovi svjesni istovremenosti
moje dalekosti i moje blizine.
Postojim tek kao komad stvarnosti
u svijetu kojim šetaš između dvije stanice
svojega života.

Ja,
stranac čije se ime u tebi ne prepoznaje
niti ima vrijednost niti se izgovara
ostat ću zauvijek nedovršen
u paralelnim mogućnostima
tvojih mladosti.
a ti ćeš za to vrijeme
moje stvarnosti spetljati u maštu
i ono što imam
i ono što bih imati želio
pripast će ti jednako lako
kao da je oduvijek i bilo tvoje.
Ništa od moje mladosti neće ostati
a da tvojim postojanjem nije natopljeno
nijedan od dana koje dočekam
neće imati drugu boju
do boju tvojih očiju
i sve što na koncu u meni ostane
moći ću nazvati jedino tvojim.

Adis Ahmethodžić