Čitajmo zajedno

“Nebo iznad neba” by Karolina Obradović

Znate, uvijek mi je teško započeti pisati osvrt… ne znam zbog čega.

No, mogu vam reći da Karolina nije imala problema započevši pisati priču, priču o samospoznaji kojoj početak oduševljava i niti malo ne otkriva o čemu je, zapravo, riječ. Priča me, u startu, podsjetila na famoznu “Kolibu”, i pomalo na “Celestinsko proročanstvo”. Oni koji su  pročitali te dvije knjige, već dobivaju uvod u ovaj roman. No, “Nebo iznad neba” se, uvelike, razlikuje od spomenutih knjiga.

Na početku, spominje se Nora i njezino bjesomučno propadanje u crnu rupu, dozivajući brata Jakova da joj pomogne. No, prsti bježe i ne spajaju se, a ona se budi promrzla i blatnjava u nekoj drugoj dimenziji iz koje samo želi pobjeći. Ta ohola Nora koja je bolja od svih i svega što se ovdje nalazi.

A zašto je tu? Baš kao i Nora, to možete i vi saznati ako knjigu uzmete u ruke.

Jednu stvar nisam mogla ne primijetiti. A to je stil pisanja. Karolina je spisateljica poezije kojoj je ovo prvi objavljeni prozni roman. No kroz tu prozu, itekako se osjeti poetski izričaj.

Na moje pitanje njoj: “Da l’ je to slučajno ili namjerno?” – odgovorila je: “Ništa nije napisano slučajno, svaka rečenica nosi svoju težinu, ono što tjera na dublje razmišljanje.”

Moja preporuka za čitanje ovoga romana je: Zaključajte vrata; po ovoj zimi se utoplite dekicom sa skuhanim čajom ili, još bolje, kuhanim vinom, isključite mobitel i uronite u knjigu zajedno sa Norom i otkrijte problem. Čiji? Norin! A možda, samo možda, i vaš!

Gordana Malančuk

 

Komentari

Neki baner