životna strast, strast
Tridesete

Moderna bajka…

“Danas sam ti došla reći – hvala. Za dane koje smo proveli zajedno. Za godine u kojima smo odrastali skupa. Hvala ti i doviđenja. Možda u nekom drugom životu. Možda kažem, ali se ne nadam.” – reče djevojčica i pozdravi se sa svojim snovima o princu iz bajke.

Morat ću ponoviti – ljubav je sranje a muškarci su redom debili (čast iznimkama). Ali i prijatelji te zajebu, di neće onaj s kojim si dijelila krevet. Što više im sebe daš, gore prođeš i s vremenom postaneš ono što sam ja sada – zajebana i hladna. Jako hladna.

Pažnja. Šarmiranje. – ma baš lijepo da se trudiš.

Poziv na večeru? – hvala ali zbilja nemam vremena.

Kava? – popila sam već, možda drugi put (ali taj drugi put nikad ne dođe).

Ma znam, ne mogu ostatak života provesti sama. – reče djevojčica. Ali zapravo ovako je dobro, jako je dobro, što fali? Nerviram se samo oko sebe. Ne čekam, ne nadam se, ne grizem nokte i ne zamaram se jadnim pogledima uprtim u mobitel koji šuti. Idem kud hoću, vratim se kad mi dođe. Nitko ne ispituje gdje sam i kad će me vidjeti. Ne moram danima razmišljati što reći, kako sročiti lošu vijest… ne moram paziti na pravi trenutak, boju glasa i vremensku prognozu. I ne moram se pretvarati da još uvijek vjerujem u bajke. – djevojčica slegne ramenima i srkne gutljaj kave.

Muškarci su mnogo gori od nas. Samo se trude praviti jednostavnima.

I nije istina da je nama rozo zapravo – 68 nijansi blijedo i tamno ružičaste. Vama je sve to crveno – u tome je problem. Vama je cijeli jebeni svijet crno – bijeli. S ogromnom crvenom točkom u centru vašeg ega. Vi ste komplicirani. Vi ste zajebani. Vama treba život i po, da uopće izađete iz puberteta. – Djevojčica se promeškolji na stolcu, prekriži noge i nastavi razmišljati.

Voljela bih da postoji princ. Baš bi bilo zabavno. Imali bi lijepi veliki dvorac i zmaja koji vreba zlikovce u podnožju planine, imali bi kule i veliko dvorište isprepleteno ružičnjacima i labirintima načinjenim od živice. Sve bi to imali… a onda bih se opet probudila. Jebeš prinčeve i bajke, današnji muškarci ionako više gledaju da si kupe korektor za podočnjake, Nivea-u men i da im kava bude s obranim mlijekom, beskofeinska i bezukusna.

Ne vjeruju u instituciju braka, ni u vjernost jednoj ženi, ali svi redom traže buduću majku svoje djece, kao iglu u plastu sijena i imaju nemoguće zahtjeve. Ona mora da je kao srednjovjekovna djeva, rumena u obrazima i ne starija od 18, s pojasom nevinosti oko bedara i gorućom čežnjom u očima. Savršenih oblina i dobro izdepilirana, spremna sva tako nevina već prvu bračnu noć isprobati sve moguće poze koje napaljenom mužjaku padnu napamet. Pa čak ako je potrebno i visjeti s lustera, njemu za ljubav i užitak.

Uz to dobra kuharica, pralja, sluškinja ali i potencijalni bankomat – to su vrline žene kojom bi se vjenčao, da vjeruje u instituciju braka. Ali pošto ne vjeruje, još će malo švrljati uokolo i naganjati nas ostale koje smo ionako sve samo radodajke.

Ajmo rezimirati kakav je to moderni muškarac i koje su to njegove osobine?

To je isti onaj likac s kremicom na faci i beskofeinskom kavom, s trbuhom kojeg uvlači dok laprda o padu tečaja € i pogledom mjerka konobaricu s druge strane restorana. To je taj metroseksualac, koji si je odijelo kupio na 188 rata i razmahao se posred ceste s novim iPhoneom kao da je ptica pjevica, pa će te sekunde poletjeti. Sav si je važan i sav je moderan, k’o da je sišao s naslovnice nekog časopisa. Vokabular mu se sastoji od oksimorona poput – “užasno lijepo” i pojma nema da je totalno nepismen.

Što dotični nudi? – pita se djevojčica…

Nudi glavobolju i masni burek, koji će ti kasnije spočitati dok ćete se skupa penjati po stepenicama, jer će vidjeti samo tvoju zadnjicu ali ne i svoju škembu. Nudi stenjanje na škripavom kauču jer za pošteni krevet nema para (još se otplaćuje odijelo i onaj iPhone) a od večera uz svijeće, nudi samo svijeće, dogorene i spremne da ih s ostatkom smeća izneseš u kontejner.

Šta će meni onda ljubav? – vrisne djevojčica i okrene se ljutito!

Doći će ti kao melem na ranu da bi se poslije pretvorila u ovratnik koji žulja. Uživat ćeš u njoj a s vremenom ćeš htjeti pobjeći. Eto to ti je to…

– Nikad se neću i neću i neću zaljubiti! Dečki Fuuuj! – vrisne i odjuri u dvorište.

A petnaest godina kasnije ima troje djece i metroseksualca sa škembom, pivom i beskofeinskom kavom.

I živjeli su sretno do… prve brakorazvodne parnice.

The end

Komentari

Neki baner