Onima koji nisu sigurni da im je mjesto pored mene, naučila sam da pokažem da nije. Da im pomognem da produže dalje.
Onima koji ne znaju da pronađu put do mene, čiji su koraci nesigurni, dajem pogrešne putokaze koji će ih odvesti što dalje od mene.
Jer čemu? Čemu pokazivanje? Crtanje? Guranje?
Oni koji hoće, nađu put.
Oni koji žele, prevrnut će i nebo i zemlju da bi ostali kraj tebe.
Preplivat će mora. Srušiti planine.
Za sumnju nema mjesta.
Za vaganje, nema vremena.
Jer svaki strah, sumnju, nedoumicu, ljubav poput vira proguta u nepovrat.
Onaj ko te želi pored sebe, držat će te čvrsto za ruku, spreman da se bori sa svim preprekama. Borit će se i sa cijelim svijetom ako treba, jer ljubav ne ostavlja prostor za povlačenje.
Onaj ko želi…
Sve drugo su izgovori. Naučila sam da ne prihvatam izgovore. Da im se nasmijem u facu, okrenem i odem.
Djetašce zarobljeno u tijelu žene. Voli život, ali ne voli njegovu ozbiljnost, pa se protiv nje bori tako što od svega pravi šalu. Još uvijek je sitnice neizmjerno vesele, poput dvije kugle sladoleda i čokolade koju nikad ne pojede do kraja. Oni koji je ne poznaju kažu da je hladna. Ali to je samo maska. Osjeća više od drugih. Više nego što treba. A onda to stavi na papir i tako nastaju njeni tekstovi.
Komentari