Duh Božića
Cafe

Duh Božića

Ponekad život nije toliko komplikovan sam od sebe koliko ga zapravo mi sami zakomplikujemo i zagorčamo sebi samima. Nije čak ni ružan. Nije, jednostavno nije. No nismo baš toliko često u prilici da podrobno razmislimo o njemu, o svojoj ulozi i svom soptvenom doprinosu koji imamo kada ga gradimo.

Najlakše je okriviti druge za ono što ne valja, skinuti tako teret sa leđa i veoma jeftino da to tako kažem dobiti valjan razlog zašto bi trebali biti kivni na čitav svijet. Jer eto mi volimo imati razlog zašto bi trebali biti kivni na čitav svijet. A ne bi trebali. Trebali bi na sebe.

Ide vrijeme praznika, osjeća se to kako po ljudima tako i u vazduhu.

Lagala bih kada bih rekla da me to ne čini sjetnom, mogla bih reći čak i srećnom jer zaista čini. Sjeti me na one dane kada sam bila mala kada sam čekala da okitim svoje Božićno drvce i pisala pismo Djeda Mrazu. Bože bila su to zaista opširna pisma jer već sam tad previše pričala i pisala. Iskreno se nadam da će moj sin biti malo manje zahtjevan kada su takve stvari u pitanju mada sve su prilike da će voljeti knjigu i olovku baš kao i mama, ako je sudeći po njegovim trenutnim interesima. Mali već sad olovku ne ispušta iz ruku.

Volim ovo doba godine, zaista.

Volim miris cimeta u zraku pomiješanog sa kuhanim vinom i gužvu koja se napravi kada se svi ustrčimo da stignemo sve obaviti. Volim ukrase, lampice što svjetlucaju i taj praznični duh što se uvuče u grad. Ali ne volim što je baš taj period postao nekako lažan. Što se sve to dešava samo zato što je datumski praznik a ne jer je vrijeme za praznovanje u duši. I što smo možda malo tolerantniji u to doba, što se možda tada sjetimo onih koje smo običnim danima zaboravili pa da bi se “oprali” kod onog gore u vrijeme blagdana ih pozovemo da pitamo šta rade i kako su. Kod nekih čak i odemo, odnesemo pune ruke poklona pa se svi zajedno smijemo tih nekoliko dana, praznujemo, volimo i veselimo.

Čak padnu i neka nova obećanja da ćemo se dogodine češće viđati i obilaziti jedni druge, no te riječi uglavnom postanu prazno slovo već onog trenutka kada pređemo kućni prag i krenemo nazad u svoj život. Zašto to radimo? Pa šta znam, možda Božić ima neku magiju koja traje samo privremeno. Možda tada imamo malo više ljubavi, možda nas učini makar na koji dan tolerantnijima, osjećajnijima, boljima.

Zaista ne znam.

Znam da telefon malo češće zazuji u to doba, znam da se malo više kupuje po prodavnicama i ide u one posjete koje se tokom godine prorijede. A ne bi trebalo. Božić nije samo jedan dan. Božić nije dan nadoknade za sve propušteno. Božić je mnogo, mnogo više.

Zaista bi trebali prestati biti kvazivjernici, navodni dušebriznici i sve ostalo što ovih dana jeste. Ne, neće vas pet dana u godini oprati za ostalih 360 tokom kojih vas nema. Neće jedna kesa poklona nadomjestiti blizinu koja je otuđena niti će ugrijati vašu dušu koja čaša vina za Božićnom večerom.

Neće vas učiniti boljom osobom jedna noć u godini kad se pretvarate da ste ono što niste da biste sebi olakšali i rekli sutra “Eto ja sam svoje učinio”! Neće jer to nije smisao Božića! Božić je nešto sasvim drugo, Božić nije samo jedan dan u godini, Božić je prvi dan godine i svaki naredni koji poslije njega dođe. On je simbol ljubavi, porodice, rađanja i početka nečega novog.

To je dan kada se voljeni okupe ne zato što su otuđeni jedni od drugih ili zato što su zaboravili jedni na druge već zato što se vole, što su jedni drugima u srcu bez obzira na to gdje bili i gdje se nalazili. Nije daljina ono što se mjeri kilometrima već ona udaljenost u duši i srcu što je nemjerljiva. Takve udaljenosti Božić ne može da vam ni nadoknadi ni nadomjesti.

Hajdemo ovoga puta ispočetka. Idu blagdani, praznici.

Oni dani kada se sjetimo jedni drugih. Zašto ove godine ne bismo pokušali malo drugačije? Zašto ove godine ne biste sebi rekli da će vam svaki dan biti kao taj, da ćete se svojih voljenih sjetiti uvijek ne samo tada? Zašto ne biste srce ostavili puno onakvo kakvo vam bude tog divnog Božićnog jutra a ne da vam ta radost izlapi čim izađete nazad u svoj život?

Božić nije samo jedan dan, on nije vaše iskupljenje za sve što niste uraditi do tada. Božić je novi početak. Neka vam ove godine to zaista i bude.

Komentari

Neki baner