Robin Hood: Princ lopova (1991)
Filmomanija

Robin Hood: Princ lopova (1991)

Ne rade se više pošteni avanturistički filmovi, nema se više osjećaja za priču o borbi dobra i zla, poštene fizičke akcije… Znate, nema više dobrih stvari. CGI je preuzeo stvar u svoje ruke, poante ovakvih priča postaju glomazne scene borbi, a važnije je biti politički korektan nego iskren i zabavan.

Već sam vam rekao da sam vaš čovjek po pitanju ovakvih filmova, ali Princ Lopova mi je kategorija za sebe, alfa i omega staromodnog pristupa materijalu, no s osjećajem za današnje (ondašnje) apetite publike za nečim novim.

Jer, ne možeš raditi priču staru kao Noina Arka, koja ima toliko interpretacija, i nešto ne promijeniti.

https://deckardovkutak.wordpress.com/2011/04/22/robin-hood-prince-of-thieves-1991/Raspjevani muškarci u tajicama bi jednostavno bili smiješni (što je u konačnici ispala i dobra parodija) a junaci koji rade dobro zato jer su plemeniti već i u tim godinama nisu bili ništa drugo do zaboravljeni artefakt iz prošlosti. Što se tiče samog filma i promjena koje je donio… Šervudska je šuma postala neočekivano zanimljivo mjesto.

Nakon što zbriše iz zatvoreništva, plemić Robin Locksley se vraća u Englesku samo da bi tamo doznao kako više nije plemić, da više nema ni svoj dvorac, da mu je otac ubijen, da je cijela zemlja generalno u ku*cu, a ne treba previše vremena da mu i njemu glava postane ucijenjena.

Silom prilika, Robin u šumi pronalazi ekipu jednako protjeranih i ucijenjenih seljaka te uz malo napora počinje od njih stvarati junake koji će poslije ući u legendu.

Prije ulaska u legendu, mali zadatak, riješiti Englesku jada i bijede.

Prva stvar koju vrijedi izdvojiti, Robin je ovdje tip kojeg baš i ne možemo samo tako zavoljeti, razmaženi plemić (iako ustvari ni ne vidimo taj dio filma) kojemu je do pravde koliko i do lanjskog snijega.

Od početnog zagrijavanja, do ulaska u šumu, on prolazi jedan zanimljiv put koji svakako u sjećanje zove staru verziju iste priče. Ono što stvari čini zanimljivim jeste da transformacija u pravog junaka dolazi kad sve izgubi. Junaci ne rade velike stvari za sebe, već za druge, tako kad krene zadnji napad na Notinghamov dvorac, vidi se koliko je scenarističkog truda (bez obzira što kiksa vremenske detalje) uloženo u razvijanje lika.

Druga stvar, film je poletan, ne baš u onom poznatom raspjevano/rasplesanom duhu (nikako se riješiti one slike Robina iz Shreka) ali pravo avanturističkom.

Hoćeš solidnu akciju, imamo je, hoćeš humora, imamo i toga, hoćemo stvarno zakon lokacije, imamo i toga. A, ima tu i malo pirotehnike, dobih starih međuljudskih odnosa, malo crne magije – nije to sve baš uklopljeno cakum-pakum, no ako ne služi za neku pravu radnju, služi za portretiranje likova, a ako ne služi ni za to, služi za dobru staru zabavu. I dobro je što šuma izgleda kao šuma, likovi su prljavi u otrcanoj odjeći… scenografija je bliža stvarnosti (tadašnjem vremenu) nego se to moglo očekivati. Također, filmski score ima jednu od onih epskih tema koje teško da će nekog ostaviti ravnodušnim.

Ali, ono što sve to nosi na svojim ramenima jeste međukontinentalni cast.

Costner je kao Hood zgodan izbor, Morgan Freeman se onda tek probijao i djeluje kao anomalija u cijeloj priči (no dobra anomalija) Alan Rickman se od teroriziranja Nakatomi tornja preselio na teroriziranje cijele Engleske, a pouzdani sporedni negativac Michael Wincott djeluje kao nekakav derivat hanchmana iz Bond filmova. U sve to se ugurao i mlađahni Christian Slater. Ono što dodatno uljepša film jeste to kad se vidi da ekipa gušta u materijalu s kojim radi (Rickman je tu bio kao svoj na svojem bilo kao lik, bilo geografijski) i kad netko ne radi nešto preko volje, onda se to i vidi.

Ali, ako ste mislili da je sve to prošlo bez ijedne trzavice, mislite pogrešno.

Redatelj Kevin Reynolds i Kevin Costner su se već ondje pokačili (pa se kasnije pomirili i još bolje pokačili na setu Waterworlda) te je Costner 20% filma snimio sam, kao i montirao neke dijelove bez da se potpisao na to (i mogao je, film nema greške) čime je umanjio zabrinutost na setu kako će sve to zajedno otići nebu pod oblake s budgetom. Iako se danas 40 milja može držati i smiješnom cifrom za avanturistički komad filma ovakvog setinga, onda je to bila ozbiljna gomila kešovine. Koja se isplatila jer je zaradio oko 400 milja sve zajedno. Nije loše za jednu prastaru legendu, ne?

Photo: promo / Izvor: Deckardov kutak

Komentari

Neki baner